徐克要拍《狄仁杰3》啦！爱将林更新确认回归

Mars
Osobine putanje
Epoha: J2000
Afel	249.200.000 km 1,666 AU
Perihel	206.700.000 km 1,3814 AU
Srednji polupre?nik putanje	227.939.200 km 1,523679 AU
Ekscentricitet	0,0934
Orbitalni period	686,971 d
Sinodni period	779,96 d
Prosje?na orbitalna brzina	24,077 km/s
Srednja anomalija	19,373°
Inklinacija	1,850° (prema ekliptici)
Du?ina ulaznog ?vora	49,558°
Argument perihela	286,502°
Broj satelita	2
Fizikalne osobine
Polupre?nik	3.389,5±0,2 km
Ekvatorijalni polupre?nik	3.396,2 ± 0,1 km
Polarni polupre?nik	3.376,2 ± 0,1 km
Elipticitet	0,00589 ± 0,00015
Povr?ina	144.798.500 km2
Zapremina	1,6318×1011 km3
Masa	6,4171×1023 kg
Prosje?na gusto?a	3,9335 ± 0,0004 g/cm3
Ekvatorijalna povr?inska gravitacija	3,711 m/s2
Brzina osloba?anja	5,027 km/s
Sideri?ki period rotacije	1,025957 d
Ekvatorijalna brzina rotacije	868,22 km/h
Osni nagib	25,19°
Rektascenzija sjevernog pola	21 h 10 min 44 s 317,68143°
Deklinacija sjevernog pola	52,88650°
Albedo	0,170
Temperatura na povr?ini	min: 130 K (?143 °C) prosj.: 210 K (?63 °C) max: 308 K (35 °C)
Prividna magnituda	+1,6 do ?3,0
Ugaoni pre?nik	3,5–25,1"
Osobine atmosfere
Pritisak	0,636 (0,4–0,87) kPa
Atmosferski sastav	ugljik-dioksid: 95,32 % du?ik: 2,7 % argon: 1,6 % kisik: 0,13 % ugljik-monoksid: 0,08 %

百度 报道称，中国计划加征的关税分为15%和25%两种。

Mars je ?etvrta planeta u Sun?evom sistemu. Naziv je dobio po Marsu, starorimskom bo?anstvu rata i poljoprivrede koje je u gr?koj mitologiji poznato pod imenom Ares. ?esto se naziva i crvena planeta.

Poznat je jos od prahistorijskih vremena i ne zna se pouzdano ko ga je prvi otkrio. Stari Egip?ani su ga zvali "Horus Crveni" i zbog njegovog retrogradnog kretanja su za njega govorili da "putuje unatrag". Drevnim Arapima je bio poznat pod imenom "Al-Kahira", po ?emu je i sam glavni grad Egipta, Kairo, kasnije dobio ime. U drevnoj indijsko-vedskoj astrologiji, D?ioti?u, na sanskrtu se pominje pod imenima Mangal (Sretni), Angaraka (Goru?i ugalj) i Kud?a (Divni). Sumerci su ga zvali Lahmu i ujedno je smatran jednim od prvobitnih bo?anstava. Otkri?em teleskopa bilo je mogu?e posmatrati ovu planetu, ali uz mnoge pote?ko?e s obzirom na to da je Mars manji u odnosu na Zemlju (koja je ne?to ve?a). ?esto se pominje u raznim djelima pisaca nau?ne fantastike i najpo?eljnije je mjesto za ljudsku kolonizaciju u budu?nosti.

Ljudsko bi?e sve do danas nije kro?ilo na Mars, ali su slate mnogobrojne svemirske letjelice sa Zemlje, u ?emu su posebno imali u?e??a Amerikanci i Rusi. Prva svemirska letjelica koja je posjetila Mars bila je Mariner 4 1965. godine. Nakon nje su uslijedile misije Marsa 2 i dvaju Vikinga 1976. godine. Dvadeset godina poslije, 4. jula 1997. godine, na Mars je uspje?no sletio Mars Pathfinder, a ve? 2004. dvije svemirske ekspedicijske sonde "Spirit" i "Opportunity". Dvije navedene sonde su prikupile i poslale mno?tvo geolo?kih podataka i zanimljivih fotografija. Spirit je zavr?io misiju 2011., a Opportunity 2019. Pet orbitalnih letjelica Mars Reconnaissance Orbiter, Mars Odyssey, Mars Express Orbiter, MAVEN i Mars Orbiter tako?er, trenutno obavljaju misiju kru?e?i oko planete.

Tre?i mjesec u godini, mart, vodi porijeklo od rije?i Mars.

Fizikalne karakteristike

Mars je manji od Zemlje i ima ekvatorijalni polupre?nik od 3.397 km i polarni polupre?nik oko 3.375 km, a uz to je od nje i lak?i i ima masu od 6,4185 × 10²³ kg, za razliku od Zemljine ?ija masa je 5,9736 × 10²⁴ kg. Mo?e biti maksimalno udaljen od Sunca za oko 206,62 × 10⁶ km (perihel) i minimalno 249,23 × 10⁶ km (afel). Marsu treba oko 686,973 tropskih dana da napravi puni krug oko Sunca kre?u?i se prosje?nom brzinom od 24,13 km/s, i oko 24,6597 sata da se okrene oko svoje ose, ?to predstavlja zapravo prosje?nu du?inu dana na Marsu (koji je ne?to du?i nego zemaljski dan).

Atmosfera i klima

Marsova tana?na atmosfera vidljiva na horizontu.

Marsova atmosfera je primjetno druga?ija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljik-dioksida (95,32%), uz male primjese drugih gasova: du?ika (2,7%), argona (1,6%), kisika (0,13%) i neona (0,00025%). Tako?er sadr?i i vodenu paru (0,03%), a u polarnim krajevima je 1971. detektiran ozon.

Polarne kape zimi se pro?ire do 40-50° geografske ?irine. Sonda Viking Lander 2 je na 47° sjeverne geografske ?irine snimila tanak sloj inja. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na promjer od oko 800 km, a ju?na za ju?nog ljeta na oko 400 km. Osim ugljik-dioksida (suhi led), polarne kape sadr?e i smrznutu vodu jer je uo?eno da sublimacijom CO₂ kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273 K (0 °C). Ova smrznuta voda je izmije?ana s ?esticama pra?ine.

Dana 15. marta 2007. godine radarski instrument s letjelice Mars Express je na?inio snimke koje potvr?uju ranije mi?ljenje da se duboko ispod polarnih kapa nalaze ogromne naslage leda. Kako se procjenjuje koli?ina vode u tim naslagama bila bi dovoljna da pokrije cijelu povr?inu Marsa vodenim omota?em debelim oko 11 metara.

Dana 31. jula 2008. godine NASA je objavila da je robot Phoenix otkrio vodu na Marsu.

2018. koriste?i MARSIS, Mars Express je otkrio teku?u vodu na Marsu. Podru?je vode podsje?a na jezero i nalazi se ispod povr?ine. S obzirom da je okoli? Marsa neprijateljski za razvoj ?ivota naga?a se da se, ukoliko ?ivot na tom planetu i postoji, razvija ispod povr?ine. MARSIS nije mogao detektirati kolika je dubina 'jezera' koje je otkriveno, ali se pretpostavlja da minimalno metar duboko.

Temperaturne razlike i nastanak oluja

Prosje?na izmjerena temperatura na Marsovoj povr?ini je 210 K (-63 °C), s maksimumom od 293 K (20 °C) i minimumom od 130 K (-143 °C). Najtoplija podru?ja su oko ekvatora i u subsolarnoj ta?ki zato ?to temperatura tla zavisi od ugla upada sun?evih zraka i ?esto varira jer je rijetka atmosfera slab generator toplote.

Na polovima temperatura zimi ne prelazi 160 K (-113 °C), a pada i do 120 K (-153 °C) ?to je dovoljno da CO₂ kondenzuje. Tada dio atmosferskog CO₂ prelazi u polarnu kapu ?to dovodi do naglog pada pritiska na tom podru?ju i zrak s ?itavog globusa struji prema tom polu.

Temperaturne razlika izme?u svjetlijih i tamnijih podru?ja, odnosno tla i atmosfere, uslovljavaju mije?anje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podi?u ?estice pra?ine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od vi?e hiljada kilometara. Vjetrovi dosti?u brzine do 100 m/s, izazivaju?i godi?nje stotinjak pje??anih oluja koje, kada je Mars u perihelu, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijelu planetu pra?inom.

Pje??ane oluje dovode do zanimljivog efekta "anti-staklenika" - velike koli?ine pra?ine u atmosferi ne dopu?taju sun?evoj svjetlosti da neoslabljena prodre do povr?ine, a propu?taju toplinsko zra?enje Marsove povr?ine koja se hladi, dok se vi?i dijelovi atmosfere zagrijavaju.

Oblaci

Iako atmosfera sadr?i samo hiljaditi dio vodene pare koju nalazimo u Zemljinoj atmosferi, voda se uspijeva kondenzovati i formirati oblake koji lebde na velikim visinama. Oblaci su redovna pojava na Marsu uprkos maloj koli?ini vodene pare u atmosferi. Posmatrani su i sa Zemlje, a s letjelica Mariner i Viking snimljeni su mnogobrojni oblici koje mo?emo svrstati u nekoliko kategorija:

• zavjetrinski valovi oblaci su koji se formiraju u zavjetrini visokih dijelova reljefa poput vulkana, kratera i planina. Zrak u tim podru?jima kre?e se u valovitim oscilacijama.
• valovski oblaci li?e na redove paralelnih valova i redovno ih nalazimo nad rubovima polarnih kapa.
• obla?ne ulice su linearni nizovi kuglastih oblaka sli?nih kumulusima.
• trakasti oblaci naj?e??i su nad visoravnima jugozapadno od Syrtis Major.
• magla i jutarnja sumaglica mogu se formirati u dolinama, kanjonima i kraterima i vidljivi su sa Zemlje.
• paperjasti oblaci su izdu?eni oblaci koji nastaju podizanjem materijala i naj?e??e se sastoje od ?estica pra?ine. Nalazimo ih uglavnom u ju?noj hemisferi, kod visoravni Syrtis major, ali i na sjeveru, u predjelu Tharsis Montes.

?estice pra?ine stalno prisutne u atmosferi daju joj narand?astu nijansu. Pje??ane oluje vide se sa Zemlje kroz ?uti filter kao "?uti oblaci". Oblaci koji se sastoje od aerosola vode i CO₂ posmatraju se kroz modri filter i zovemo ih "modri oblaci".

Pritisak

Umjetni?ki prikaz - kako bi Mars izgledao sa okeanima

U odnosu na Zemlju, Marsova atmosfera je vrlo rijetka zbog ?ega ima nizak povr?inski pritisak koji varira od 1 do 10 mbar, u zavisnosti od uslova. Prosje?an pritisak u podru?ju srednjeg povr?inskog nivoa iznosi 7 mbar. Ve? spomenuta sublimacija i kondenzacija CO₂ mijenja tokom godine globalni pritisak za 20%.

Viking Lander 1 je izmjerio srednji povr?inski pritisak od samo 6,8 mbar u trenutku kad je ju?na polarna kapa bila najve?a, a u drugom dijelu godine iznosio je ?ak 9,0 mbar. Viking Lander 2 izmjerio je najve?i pritisak od 10,8 mbar.

Prona?eni su dokazi da je nekad gu??a Marsova atmosfera dozvoljavala postojanje teku?e vode na Marsu. Oblik reljefa koji uveliko podsje?a na kontinente, obale okeana, rije?ne kanjone, jezera i ostrva navodi na pomisao da su velike vode nekada oblikovale taj teren.

Marsovi omota?i

Mars ima dva omota?a: ?vrsti (litosferu) i zra?ni omota? (atmosferu), a za razliku od Zemlje, nema vodenog omota?a (hidrosfere), pa samim time ni ?ivog svijeta (biosfere).

Marsova litosfera nije u potpunosti istra?ena. Opservacije magnetskih polja na Marsu pomo?u letjelice Mars Global Surveyor su pokazale da su dijelovi njegove kore magnetizirani razli?ito u raznim ljuskama koje su ?irine oko 160 km i 970 km debljine, sli?no kao ?to je prona?eno na dnu zemaljskih okeana. Jedna interesantna teorija iz 1999. godine ka?e da bi ove ljuske mogle biti dokaz davnih pokreta tektonskih plo?a na Marsu, mada se ovo jo? nije dokazalo. Ako bi to bilo tako, onda bi pomenuti procesi mogli potpomo?i njegovu atmosferu, koja je sama po sebi sli?na Zemljinoj, da transportira ugljikom bogate stijene na povr?inu, dok bi prisustvo magnetnog polja pomoglo pri za?titi planete od kosmi?kog zra?enja. Predla?u se i druga obja?njenja.

Svemirska sonda "Opportunity" je otkrila prisustvo hematita na Marsu u obliku malih sfera ili sferula u Meridijanskoj dolini (lat. Meridiani Planum). Sferule su pre?nika samo nekoliko milimetara i vjeruje se da su nastale kao stjenoviti nanosi pri vla?nim uvjetima prije vi?e miliona godina. Prona?eni su i drugi minerali koji su sadr?avali sumpor, ?eljezo ili brom kakav je npr. jarozit. Ovaj i druge dokaze je provodila grupa od 50 nau?nika koja je 9. decembra 2004. godine u ?asopisu "Science" objavila da "je u pro?losti na Marsovoj povr?ini bila povremeno prisutna teku?a voda u Meridijanskoj dolini i da su je s vremenom apsorbovali donji dijelovi povr?ine. Budu?i da je teku?a voda klju?ni preduslov za ?ivot, izvodimo zaklju?ak da su uslovi u Meridijanskoj dolini bili pogodni za ?ivot odre?eni period u Marsovoj pro?losti". Na suprotnoj strani planete na "Kolumbijskim bregovima" (Columbia Hills), svemirska sonda Spirit je prona?la mineral getit, koji za razliku od hematita nastaje samo u prisustvu vode, ?to ide u prilog i drugih dokaza za egzistenciju vode.

Istra?iva?i su 1996. prou?avaju?i meteorit ALH84001, za koji su bili uvjereni da poti?e s Marsa, iznijeli bitne karakteristike koje su povezali s mikrofosilima preostalim od i??ezlog ?ivota na Marsu. Do 2017. godine, interpretacija otkri?a je ostala kontroverzna bez ikakve saglasnosti me?u nau?nicima.

Marsova atmosfera je veoma tanka: povr?inski atmosferski pritisak iznosi svega 750 Pa. Ipak, debljina atmosferskog sloja je oko 11 km, ?to je ne?to vi?e od Zemljinog koji iznosi 6 km. Marsovu atmosferu sa?injavaju: ugljik-dioksid (95,32%), du?ik (2,7%), argon (1,6%), kisik (0,13%), ugljik-monoksid (0,07%), vodena para (0,03%), du?ik-dioksid (0,01%) i neon, kripton, ksenon, ozon i metan s 0,14%. Metan je otkriven 2003. godine u atmosferi zemaljskim teleskopima i mogu?e je da je Mars Express Orbiter potvrdio tu njegovo prisustvo u martu 2004. godine.

Prisustvo metana na Marsu je veoma intrigantno, jer on kao nestabilan gas pokazuje da tu mora biti (ili je bilo u zadnjih nekoliko stotina godina) izvora gasa na ovoj planeti. Vulkanska aktivnost, udari kometa i egzistencija ?ivih bi?a u obliku mikroorganizama kakvi su metanogeni su tako?er mogu?i ali jo? kao nepouzdani izvori. Metan se pojavljuje u slojevima, ?to nagovje?tava da se brzo raspr?io (te se tako vjerovatno neprestano osloba?ao u atmosferu) prije nego ?to je imao vremena da postane uniformno raspore?en u atmosferi. Planira se potraga za ostalim sli?nim gasovima koji bi mogli nagovjestiti koji izvori su vjerovatniji; kao ?to u Zemljinim okeanima biolo?ka produkcija metana koja te?i biti propra?ena prisustvom etana, dok je vulkanski metan propra?en prisustvom sumpor-dioksida.

Osim toga ?to se metan oslobodio i raspr?io, drugi vidovi atmosfere su tako?er dinami?ni, s vodenom parom koja se kre?e s jednog na drugi uz smjenu ljeta i zime, uzrokuju?i uzdizanje mraza nalik onom na Zemlji i velikih oblaka cirrusa sastavljenih od vodenih kristali?a leda koje je fotografisala svemirska sonda "Opportunity" 2004. godine.

Orbita i rotacija

Marsova rotacija

Mars ima primjetno izdu?enu planetarnu putanju (ekscentricitet 0,093), pa mu se udaljenost od Sunca znatno mijenja tokom Marsove godine, ?to bitno utje?e na klimu. Marsov sideri?ki period revolucije (zvjezdana godina) traje 687 dana, a period rotacija (sideri?ki dan) 24 h 37 min 23 s. Os rotacije nagnuta je, sli?no kao i kod Zemlje, 25° prema ravnini revolucije.

Magnetosfera

Mars posjeduje slabo magnetsko polje. U usporedbi sa Zemljinim, jakost Marsova polja je oko 500 puta slabija. Osim toga, magnetski polovi Marsa su suprotno orijentirani od Zemljinih. Zemljin sjeverni magnetski pol se nalazi blizu ju?nog areografskog pola, a na Marsu je sjeverni magnetski pol na sjevernom areografskom polu.

Topografija

Svje? udarni krater na Marsu. 3.7°N 53.4°E? / 3.7; 53.4

Dihotomija Marsove topografije je iznena?uju?a: sjeverne ravnice izravnate lavom se pomjeraju suprotno od ju?nih visija izrovanih rupama i kraterima kao posljedica udara kometa u pro?losti. Marsovo tlo, kao ?to se vidi sa Zemlje, je dosljedno podijeljeno na dvije vrste povr?ina, s razli?itim albedom. Blje?e ravnice prekrivene pra?inom, i pijeskom bogatim crvenkastim ?eljeznim oksidima su se nekada smatrali Marsovim "kontinentima" i data su im imena kao Arabia Terra (Zemlja Arabija) i Amazonis Planitia (Amazonski bazen). Tamni oblici su se smatrali morima, odakle i poti?u njihova imena kao Mare Erythraeum (Eritrejsko more), Mare Sirenum (Sirensko more) i Aurorae Sinus (Zaliv Aurora). Najve?i tamni oblik koji se mo?e vidjeti sa Zemlje je Syrtis Major (Velika Sirtida).

Marsove polarne kape sadr?e zamrznutu vodu i ugljik-dioksid. Ugasli vulkan, Olympus Mons (Planina Olimp), je najve?a planina u Sun?evom sistemu ?ija visina iznosi oko 27 km. Nalazi se u pustom planinskom predjelu zvanom Tharsis (Tarzis), koja sadr?i nekoliko velikih vulkana. Postoji jo? nekoliko manjih planina na Marsu ali je Olympus Mons najimpresivniji. Mars ima i najve?i sistem kanjona u Sun?evom sistemu koji je poznat pod imenom Valles Marineris (Marinerova dolina) ili Marsova brazda, koja je duga oko 4000 km i duboka oko 7 km. Tako?er je i izbrazdan mno?tvom udarnih kratera. Najve?i od njih je impaktni bazen Hellas (Helada), prekriven svijetlim crvenim pijeskom.

Radna grupa za nomenklaturu planetarnih sistema Internacionalne Astronomske Unije ima pravo imenovanja oblika Marsovih povrsina.

Kada je u pitanju Marsova kartografija va?no je pomenuti sljede?e zna?ajne pojmove:

• Nulti nivo. Po?to Mars nema okeana pa samim tim ni morskog nivoa, mora se definisati povr?ina nultog nivoa ili povr?ina osnovne gravitacije. "Podatak" je odabran da odgovara pravcu gdje je atmosferski pritisak jednak 610 Pa (6,1 mbar), ?to ?ini prosje?no 0,6% Zemljinog povr?inskog atmosferskog pritiska.
• Nulti meridijan. Marsov ekvator je definiran njegovom rotacijom, ali je specificirana i lokacija njegovog primarnog meridijana, kao ?to je to slu?aj sa Zemljom, prema izboru proizvoljne ta?ke koju su prihvatili kasniji posmatra?i. Njema?ki astronomi Wilhelm Beer i Johan Heinrich M?dler su odabrali malu kru?nu oznaku kao referentnu ta?ku kada su pravili prvu sistematsku kartu Marsovih predjela 1830 - 1832. godine. Godine 1877. njihov prijedlog je usvojio italijanski astronom Giovanni Schiaparelli kao primarni meridijan dok je radio na svojim ?uvenim kartama Marsa. Nakon ?to je svemirska letjelica Mariner 9 pribavila obimni broj fotografija Marsa 1972. godine, mali krater (kasnije nazvan Airy-0), a koji se nalazi u Sinus Meridianiju ("Srednjem zalivu" ili "Meridijanskom zalivu") du? Beer-M?dlerove linije, je odabrao Merton Davies iz RAND korporacije da pribavi ?to precizniju definiciju 0,0° longitude kada je uspostavio kontrolnu ta?ku geografske mre?e.

Mapa Marsa

Interaktivna slika karte globalne topografije Marsa. Pre?ite va?im mi?em preko slike kako bi vidjeli imena vi?e od 60 prominentnih geografskih karakteristika i kliknite na link o njima. Boje na karti ukuzaju na relativna uzvi?enja, koja su bazirana na podacima od Mars Orbiter Laser Altimetera na NASA-inom Mars Global Surveyoru. Bijela i sme?a boja predstavljaju ve?a uzvi?enja (od +12 do +8 km); to prate roza i crvena boja (od +8 do +3 km); ?uta boja predstavlja 0 km; zelena i plava su manja relativna uzvi?enja (do -8 km). Ose predstavljaju geografsku ?irinu i du?inu; polarne regije su nazna?ene.

Marsovi sateliti

Pore?enje veli?ine Fobosa i Deimosa

Mars ima dva satelita: Fobos i Deimos koji su plimski blokirani Marsom (tj. uvijek su jednom stranom okrenuti prema njemu). Po?to se Fobos br?e okre?e oko Marsa nego ?to on se vrti oko svoje ose, plimske sile sporo ali konstantno umanjuju njegov orbitalni radijus (polupre?nik orbite). U nekoj ta?ki u budu?nosti gravitacione sile ?e razbiti Fobos (v. Rocheova granica). Deimos, s druge strane, je dovoljno daleko pa se umjesto toga njegova orbita sporo pove?ava.

I jedan i drugi satelit je otkrio ameri?ki astronom Asaph Hall 1877. godine, a dobili su imena prema likovima Fobosu i Deimosu iz gr?ke mitologije, sinovima gr?kog boga Aresa.

Marsovi prirodni sateliti

Ime	Dijametar (km)	Masa (kg)	Srednji orbitalni radijus (km)	Orbitalni period
Fobos	22,2 (27 × 21,6 × 18,8)	1,08×1016	9378	7,66 sati
Deimos	12,6 (10 × 12 × 16)	2×1015	23.400	30,35 sati

Spisak kratera i drugih formi

• Vishniac
• Victoria
• Thira
• Rampart
• Gilbert
• Galle
• Fram
• Erebus
• Crivitz
• Canso
• Beagle
• Chryse Planitia
• Argo
• Airy
• Airy-0
• Onon
• Grindavik
• Ibragimov

Istra?ivanje Marsa

Glavni ?lanak: Istra?ivanje Marsa

Tako?er pogledajte

• Mangala
• Spisak misija istra?ivanja Marsa
• Spisak kvadrata na Marsu
• Emirates Mars Mission

Vanjski linkovi

• Engleski stru?ni rje?nici i Enciklopedija od Farlexa – poglavlje Mars
• NASA-ini podaci o Marsu
• Panorama od 360 stepeni na Marsu Arhivirano 9. 8. 2012. na Wayback Machine