Ahemenidsko Carstvo

	Historija Irana Carstva Perzije Protoelamska civilizacija (3200–2700. p. n. e); Civilizacija Jiroft (3000–5. vijek p. n. e); Manejci (10–7. vijek p. n. e); Medijci (728–550. p. n. e); Ahemenidsko Carstvo (648–330. p. n. e); Seleu?ko Carstvo (330–150. p. n. e); Partsko Carstvo (250. p. n. e – 226. n. e); Sasanidsko Carstvo (226–650); Pravedni halifat (637–651); Tahiridska dinastija (821–873); Alavidska dinastija (864–928); Safaridska dinastija (861–1003); Samanidska dinastija (875–999); Zijaridska dinastija (928–1043); Buvajhidska dinastija (934–1055); Gaznavidsko carstvo (963–1187); Dinastija Ghori (1149–1212); Seld?u?ko Carstvo (1037–1194); Dinastija Horezm (1077–1231); Ilkhanat (1256–1353); Muzafaridska dinastija (1314–1393); ?upanidska dinastija (1337–1357); D?alajeridska dinastija (1339–1432); Timuridsko Carstvop (1370–1506); Qara Qoyunlu Turkmeni (1407–1468); Aq Qoyunlu Turkmeni (1378–1508); Safavidsko Carstvo (1501–1722/1736); Dinastija Hotaki Ghilzai (1722–1729); Af?aridska dinastija (1736–1802); Dinastija Zand (1750–1794); Dinastija Qajar (1781–1925); Dinastija Pahlavi (1925–1979); Iranska revolucija (1979); Privremena vlada (1979–1980); Islamska republika Iran (1980–danas);
	uredi

Ahemenidsko carstvo ?????????; Hakhamaneshiyan
550. p. n. e. – 330. p. n. e.
	Polo?aj na karti
Glavni grad	Persepolis, Pasargad, Ekbatana, Suza;
Slu?beni jezik	staroperzijski,; carski aramejski, elamski, akadski
Dr?avno ure?enje	Monarhija
?ah
? 559 – 530. p. n. e.	Kir Veliki (prvi)
? 336 – 330. p. n. e.	Darije III (zadnji)
Zakonodavstvo
Povr?ina
? 530. p. n. e.; 522. p. n. e.; 500. p. n. e.	6.385.000 km2; 9.760.000 km2; 10.700.000 km2 km2
Stanovni?tvo
? Ukupno (500. p. n. e.)	50.000.000
Valuta	darik i siglos

百度令中国读书人梦萦魂牵的这个“士精神”几乎就是华夏故国的风骨所在。

Ahemenidsko carstvo ili ponekad Perzijsko Veliko Kraljevstvo (perzijski: ???????? ???????, staroperzijski Haxamane?iyan) bilo je prvo Perzijsko Carstvo koje je od 550. do 330. p. n. e. obuhvatalo prostor Velikog Irana, odnosno druga iranska carska dinastija (nakon Medijskog Carstva). Na vrhuncu svoje mo?i iransko Kraljevstvo se protezalo na 10,7 miliona km², ?to ga je ?inilo najve?im carstvom u historiji antike. Tako?er, carstvo je u to doba obuhvatalo oko 46% svjetske populacije.

Perzijsko veliko kraljevstvo osnovao je Kir Veliki koji ga je pro?irio na ve?i dio azijskog dijela Bliskog istoka, dok su ga njegovi nasljednici Kambiz II i Darije I pro?irili i na Afriku odnosno Evropu, ?to ga je ?inilo prvim carstvom koje se protezalo na tri kontinenta. Teritorija carstva osim Irana obuhvatao je dijelove dana?nje Indije i Pakistana, podru?ja Srednje Azije, Male Azije, Trakije, ve?i dio obala Crnog mora, Mesopotamije, sjever Arapskog poluostrva, Levant, Siriju, te sjeveroisto?ni dio Afrike uklju?uju?i Egipat, Libiju, Sudan i Etiopiju.

U zapadnoj historiji Perzijsko Veliko Kraljevstvo ostalo je najvi?e upam?eno po gr?ko-perzijskim ratovima, uspje?nom modelu Kirove odnosno Darijeve centralizovane administracije^[1], bogatom umjetni?kom naslije?u, osloba?anju Jevreja iz babilonskog ropstva, toleranciji vjerskih manjina, te prvom pisanom spomeniku o ljudskim pravima (Kirov cilindar). Ahemenidsko Carstvo do?ivljava pad po?etkom 4. vijeka p. n. e, nakon ?to ga 330. p. n. e. osvaja Aleksandar Makedonski.

Historijski izvori

Problem istra?ivanja Ahemenidskog Carstva predstavlja ograni?en broj pisanih dokumenata o vlastitoj historiji, ?to ahemenidske vladare razlikuje od asirskih kraljeva. Veliki dio perzijskih historijskih zapisa uni?ten je u brojnim razaranjima prilikom makedonskih, arapskih te posebno mongolskih osvajanja. Sa?uvani dokumenti uglavnom se sastoje od administrativnih zapisa o kraljevskim satrapijama ?to uklju?uje naslje?ivanje zemlji?ta, porezne dokumente i sli?no. Veliki dio historijskih izvora o Ahemenidskom carstvu oslanja se na zapise njihovih neprijatelja poput Grka; Herodot, Strabon, Ktezije, Polibije, Klaudije Elijan, itd. Ostali strani izvori uklju?uju egipatske zapise te biblijske knjige o Ezri i Esteri u kojima se navode imena nekoliko perzijskih kraljeva. Anti?ki autori su mnogo pisali o Ahemenidskom carstvu (Persica), ali ve?i dio tih djela je izgubljen dok je sa?uvano svega nekoliko ulomaka. Ahemenidski vladari ostavili su veliki broj kraljevskih zapisa (npr. u Behistunu) u kojima se spominju radovi na gradili?tima i njihov osvrt na politiku carstva. Takvi historijski dokumenti djelimi?no otvaraju historijsku perspektivu u kontekstu shvatanja njihovog vr?enja vlasti^[2].

Literatura o Ahemenidima je veoma raznolika, ali njihovo prou?avanje je problemati?no budu?i da su neravnomjerno raspore?eni u prostoru i vremenu. Na primjer, u podru?jima kao ?to su Fars, Susa, Egipat i Babilon postoje brojni dokumenti, dok ih u ostalim dijelovima carstva ima malo ili gotovo i ne postoje. U hronolo?kom smislu, doba vladavine Kira Velikog, Darija I Velikog, Artakserksa I i Darija II obiluju dokumentima, ali to nije slu?aj sa razdobljima vladavine ostalih velikih kraljeva.

Historija

Porijeklo dinastije

Osniva? ahemenidske dinastije je prema predaji Ahemen (staroperzijski Haxamani?: ?prijateljskog duha“), ali postojanje te historijske osobe je kontroverzno. Prema Behistunskim natpisima, Ahemen je bio kralj perzijskih plemena u zapadnom Iranu (blizu jezera Urmija) krajem 8. vijeka p. n. e., a pla?ao je danak Asircima koji su u to vrijeme vladali regijom^[1].

Pod pritiskom mo?nih kraljevstva Medijaca, Asiraca i Urartu, Perzijanci se sele ju?no od planinskog masiva Zagros i krajem 2. milenija p. n. e. postepeno naseljavaju podru?je oko grada An?ana^[3]. Ahemenov sin, perzijski vladar Teisp ?iri ahemenidski uticaj osvajaju?i teritorije oko An?ana i regije Fars te se postavlja kao kralj An?ana, dok asirski kralj Asurbanipal osvaja Susu ?ime nestaje Elamsko kraljevstvo.

Teisp je postao prvi ahemenidski kralj koji je nosio titulu kralja An?ana, a nakon njegove smrti kraljevstvo je podijeljeno izme?u dva njegova sina; Kira I (Kuru?) kojem pripada An?an, i Arijaramna (Arijaramna: "onaj koji je donio mir u Iran") kojem pripada Parsuma?. Ovi kraljevi imaju samo ograni?enu ulogu u regiji kojom su i dalje dominirali Medijci i Asirci. Postojanje Kira I ovjereno je pe?atom koji spominje rije?i "An?an Kuru?, sin Teispov." Me?utim, to se odnosi na priznanje isplate danka asirskom kralju Asurbanipalu od Kuru?a Parsuma?a, ?to kombinovanjem perzijskih i asirskih izvora sugeri?e kako je Kir I objedinjavao dvije krune (vlastitu i Arijaramnovu)^[4]. Takav scenarij je realan budu?i da Perzijanci pod asirskom dominacijom svakako nisu ?eljeli podjelu vlastitog kraljevstva. Alternativna pri?a bila bi kako je postojao samo jedan kralj (Kir I) koji je vladao i An?anom i Parsuma?om, dok je Arijaramn izmi?ljen lik. Ipak, odvojeno spominjanje An?ana i Parsuma?a sugeri?e kako su postojala dva perzijska kralja^[3]. Nakon pada Novoasirskog carstva, Ahemenidi su priznali medijsku dominaciju regijom^[5]. Uzroci i oblik prelaska pod vlast Medijskog Carstva i dalje su nepoznati.

Darije I Veliki bio je prvi koji je spomenuo Ahemena kao pretka Kira Velikog (576 – 529. p. n. e.) odnosno kao osniva?a ahemenidske dinastije. Ipak, neki histori?ari vjeruju kako je Darije Veliki izmislio Ahemenov lik kako bi opravdao svoj dolazak na vlast svrgavanjem Smerdisa^[6]. U slu?aju postojanja Ahemena zna?ilo bi kako ahemenidska dinastija datira jo? od po?etka 7. vijeka p. n. e. i traje nepuna ?etiri vijeka; sve do 330. p. n. e.

Ahemenidski vladari


Vladar	Period	Rodno srodstvo
Ahemen	cca. 705 – cca. 675. p. n. e.	Nepoznato
Teisp	cca. 675 – cca. 640. p. n. e.	sin Ahemena
Kir I	cca. 640 – cca. 580. p. n. e.	sin Teispa
Kambiz I	580 – 559. p. n. e.	sin Kira I
Kir II Veliki	559 – 530. p. n. e.	sin Kambiza I
Kambiz II	530 – 522. p. n. e.	sin Kira Velikog
Smerdis	mart 522 – septembar 522. p. n. e.	sin Kira Velikog
Darije I Veliki	septembar 522 – oktobar 486. p. n. e.	sin Histaspa, ro?ak Kambiza II
Kserkso I Veliki	septembar 486 – oktobar 465. p. n. e.	sin Darija Velikog, unuk Kira Velikog
Artakserkso I	465 – 424. p. n. e.	sin Kserksa I Velikog
Kserkso II	424 – 424. p. n. e.	sin Artakserksa I
Sogdijan	424 – 423. p. n. e.	sin Artakserksa I
Darije II	423 – 404. p. n. e.	sin Artakserksa I
Artakserkso II	april 404 – mart 358. p. n. e.	sin Darija II
Artakserkso III	mart 358 – septembar 338. p. n. e.	sin Artakserksa II
Artakserkso IV	septembar 338 – juni 336. p. n. e.	sin Artakserksa III
Darije III	juni 336 – 330. p. n. e.	sin Ar?ama, ro?ak Artakserksa IV

Stvaranje i ?irenje carstva

Kir Veliki

Godine 559. p. n. e. na an?anski tron dolazi Kir II Veliki, sin Kambiza I Budu?i da je prenos krune i?ao od Parsuma?a Arsama (Arijaramnov sin) na Kira Velikog, on je objedinio dva perzijska kraljevstva, tako da se on smatra prvim pravim perzijskim kraljem. Ipak, u po?etku Kirove vladavine Perzija je i dalje bila pod dominacijom mo?nog Medijskog Carstva.

Izme?u 553. i 550. p. n. e. izbija perzijska pobuna odnosno rat izme?u Medijaca i Perzijanaca u kojem Kir Veliki pobje?uje svog djeda, medijskog kralja Astijaga i zauzima Ekbatanu (Hagmatana ?Mjesto okupljanja“, dana?nji Hamadan). Ovaj prevrat uzrokovao je prenos politi?ke mo?i sa prije dominantnih Medijaca, na drugi iranski narod - Perzijance, koji su sada dominirali nad Medijcima^[7]. Kir Veliki velikodu?no se ponio prema biv?em medijskom kralju; ostavio ga je na ?ivotu i obe?ao kako ?e se pona?ati kao njegov legitimni nasljednik. Prema Kteziju i Ksenofontu, Kir se o?enio Astijagovom k?erkom Amitisom ?to se ?ini nelogi?nim jer bi tada ona bila i njegova ?ena i ujna. Vjerovatno obja?njenje je da se Astijag o?enio jo? jednom i da je njegova druga ?ena rodila navedenu k?erku^[8]. Ekbatana, doju?era?nji glavni grad Medije, zbog svoje velike strate?ke va?nosti kontrolisanja Srednje Azije postala je glavnim gradom novog, Ahemenidskog Perzijskog Carstva^[9].

Prenos politi?ke dominacije sa Medijaca na Perzijance doveo je do velikog preokreta na Bliskom istoku, jer se Kir Veliki nakon pokoravanja Medijskog Carstva morao obra?unati sa svojim kom?ijama i nekada?njim medijskim saveznicima; mo?nim Lidijskim i Babilonskim Carstvom. Lidijski kralj Krez (Astijagov zet) u prevratu izme?u dvije iranske dinastije vidio je priliku za pro?irenje svog Lidijskog Carstva, pa njegove trupe kre?u u pohod protiv Ahemenidskog Carstva. Kir Veliki brani carstvo od napada?a u bitci kod Pterije te nastavlja rat protiv Lidijaca sve do kona?nog osvajanja lidijskog glavnog grada Sarda, ?ime Lidijsko Carstvo prestaje postojati. Bogati lidijski kralj Krez biva zarobljen^[10], ali Kir ga po?te?uje te ga uzima za svog li?nog savjetnika na kraljevskom dvoru.

Godine 546. p. n. e. Kir Veliki se vratio iz Male Azije koja je bila potpuno pokorena, izuzev?i jonske i eolijske gradove. Perzijski veliki kralj odmah zapo?inje nove vojne ekspedicije protiv Babilonije, Skitije, Baktrije i Egipta koji su bili politi?ka prijetnja Perzijskom Carstvu. Ovaj period je slabo poznat, ali zna se kako je babilonska vojska pora?ena u bitci kod Opisa, a potom je 539. p. n. e. i sam glavni grad Babilon pao u perzijske ruke nakon lukave opsade u kojoj se perzijska vojska Eufratom u?uljala u grad i prakti?no ga zauzela bez otpora. Nakon Babilona, Kir Veliki 540. p. n. e. osvaja Baktriju i Sakiju. Pretpostavlja se kako je u me?uvremenu Kir osvojio i Partiju, Drangijanu, Ariju, Horazmiju, Gandaru, dio Skitije, Sagartiju, Arahoziju i ju?ni Balud?istan (Makran). Ovi podaci poznati su sa Darijevih Behistunskih natpisa na kojima su navedene sve osvojene teritorije.

Politika Kira Velikog prema osvojenim zemljama bila je vrlo tolerantna, ?ime je perzijski vladar nastojao osigurati lojalnost pokorenih naroda. Tako?er, Kir i njegovi nasljednici nastojali su omek?ati nacionalisti?ke napetosti me?u narodima unutar carstva, ?to je predstavljalo revolucionarni preokret u odnosu na ostale periode historije Bliskog istoka.

Nakon zauzimanja Babilona, Kir Veliki omogu?ava zarobljenim ?idovima da se vrate u Jerusalem, te im nov?ano poma?e povratak i obnovu razru?enog Solomonovog hrama. Nakon toga, Kir osvaja cijelu Mesopotamiju i sjeverne dijelove Arapskog poluostrva pa pod njegovu vlast dolaze i Arapi. Oko 545. p. n. e. osvojen je i Kipar. S obzirom na ograni?ene historijske izvore, o Kirovom osvajanju Sirije, Fenicije i Palestine se zna vrlo malo.

Kambiz II

Kirov nasljednik i njegov sin Kambiz II izme?u 525. i 522. p. n. e. vodi afri?ke ekspedicije i osvaja Egipat i ve?i dio sjeveroisto?ne Afrike; kraljevstva Libije, Kirenaike i Nubije^[11]. Kambiz se za pustinjsku ekspediciju pripremio sklopiv?i savezni?tvo s arapskim vo?ama koji su perzijskoj vojsci dopremali preko potrebnu vodu. Egipatski faraon Amazis II nadao se da ?e mu savezni?tvo s Grcima pomo?i da se odupre perzijskoj invaziji. Ipak, faraonova nada je propala jer su se kiparski gradovi i tiranin Polikrat sa ostrva Samosa koji je imao veliku mornaricu odlu?ili priklju?iti Perziji, dok je komandant gr?kih trupa Fan od Halikarnasa pristupio perzijskim trupama. U odlu?uju?oj bitci kod Peluzija egipatska vojska je pora?ena, a nedugo poslije osvojen je grad Memfis. Bitka je postala popularna po tome ?to su Perzijanci kao ?titove koristili ma?ke koje su bile svete Egip?anima, pa su se predavali iz straha da ih ne ozlijede^[12]. Zarobljeni faraon Psamtik III je pogubljen jer je poku?ao podi?i ustanak. Egipatski zapisi govore kako je Kambiz slu?beno prihvatio faraonsku titulu. Kambiz II iz Egipta poku?ava osvojiti Ku?, kraljevstvo koje se nalazi u dana?njem Sudanu i Etiopiji. Ipak, njegova vojska nije uspjela pro?i surovu pustinju pa se uz velike gubitke povukla.

Za vrijeme Kambizovih pohoda u Africi, u srcu Perzije pojavio se ?ovjek koji je tvrdio kako je Bardija (Smerdis), iako je pravi Smerdis bio ubijen tri godine ranije. Radilo se o uzurpatoru Gaumati koji je ?elio zaposjesti na perzijski tron, ?to mu je i uspjelo jer su ga priznali za kralja. Kambiz II se poku?ao obra?unati s njim, ali na putu u Pasargad je izgubio ?ivot. Prema Dariju, Kambiz je po?inio samoubistvo jer je smatrao kako nema ?anse da se uspije vratiti na tron, dok gr?ki histori?ari Herodot i Ktezije navode kako je smrt bila nesretan slu?aj.

Darije I Veliki

Niko se nije usudio pobuniti protiv la?nog kralja, osim Darija I Velikog koji uz pomo? ?est perzijskih plemi?a iznena?uje i ubija uzurpatora 522. p. n. e. nakon ?ega postaje perzijski vladar. ?eni se s Atosom, ?enom la?nog cara i k?erkom Kira Velikog sa kojom dobija sina Kserksa I, koji ?e naslijediti oca. Iznenadnu promjenu na vrhu dr?ave vladari perzijskih provincija su vidjeli kao dobru priliku da dobiju nezavisnost. U Susi, Babilonu, Mediji i Sagartiji uzurpatori su skupljali armije iza sebe. Me?utim, Darije u dvije godine smiruje sve te pobune. ?ak je i Babilon, koji se dva puta pobunio, priznao vlast perzijskog vladara. Darije Veliki nastavio je ?iriti Perzijsko Carstvo u Srednju Aziju i Evropu; godine 512. p. n. e. krenuo je u rat protiv nomadskih Skita. Velika perzijska armija je pre?la Bosfor, zauzela isto?nu Trakiju dok se Makedonija dobrovoljno priklju?ila Perziji, te pre?la Dunav. Osvajanje Trakije bilo je zna?ajno zbog toga ?to je ta regija bila bogata drvetom potrebnim za brodogradnju, te plemenitim metalima^[13].

Nakon smirivanja jonskog ustanka, Darije I po?inje kovati planove za uklanjanje gr?ke prijetnje sa zapada, odnosno na ka?njavanje Atine i Eretrije zbog podr?ke jonskom ustanku pri ?emu je opusto?en perzijski grad Sard u Lidiji^[14]. Za vrijeme vladavine Darija Velikog pokrenute su dvije ve?e ekspedicije protiv neprijateljskih polisa^[14].

Prva perzijska kaznena ekspedicija pokrenuta je 492. p. n. e. a predvodio ju je Mardonije^[15], zet Darija Velikog. On ponovno osvaja evropsku pokrajinu Trakiju koja je ponovo postala dijelom Perzijskog Carstva od 513. p. n. e.^[16] Mardonije potom priklju?uje Makedoniju pod perzijsku upravu, iako je kraljevina Makedonija prethodno bila nezavisni saveznik Perzijanaca^[17]. Njegovi daljnji pohodi zaustavljeni su kod poluostrva Atosa gdje mu je ve?ina mornarice stradala u velikoj oluji, nakon ?ega se vratio u Malu Aziju^[15]^[17].

Godine 490. p. n. e. perzijski vojni komandanti Datis i Artafern Mla?i zadu?eni su od Darija Velikog da pripreme kombinovane kopnene i pomorske snage protiv Atine i Sparte. Perzijska borbena grupa po?inje sa pohodom protiv ostrva Naksos kojem se osve?uju za neuspje?nu ekspediciju njihovih jonskih saveznika desetlje?e ranije^[18], a zatim dolaze do Eubeje gdje se nalazio jedan od glavna dva cilja; grad Eretrija^[19] koji pada nakon perzijske opsade. Ipak, vojna operacija protiv Atine do?ivljava neuspjeh u bitci kod Maratona.

Darije Veliki ostao je upam?en i po gradnji monumentalnih palata u Susi, te veli?anstvenog novog glavnog grada Perzepolisa koji je slu?io kao metropola njegovim nasljednicima.

Vanjska politika

Kserks I

Kserks I (perz. X?ayar?a: ?Vladar heroja“) 486. p. n. e. naslje?uje svog oca Darija I na perzijskom tronu. Neposredno u po?etku Kserksove vladavine izbijaju pobune u Egiptu i Gr?koj, pa Kserks I pokre?e vojne ekspedicije u cilju gu?enja pobuna. Nakon smirivanja ustanka u Egiptu, on okuplja glavninu perzijskih snaga i kre?e u pohod protiv Atine i Sparte. Prilikom mar?a iz Azije u Evrope perzijska vojska je kod Dardanela pre?la na evropsko kopno preko dva velika pontonska mosta koji su predstavljali vrhunsko in?injersko dostignu?e tog vremena^[20]. Gr?ke snage poku?avaju zaustaviti Perzijance u bitkama kod Termopila i Artemizija, ali Perzijanci ih pobje?uju i nastavljaju prodor do napu?tene Atine koju Kserks I razara kao odmazdu za njihovo pomaganje jonskog ustanka pri ?emu je tako?er razoren grad Sard. Atinjani i Spartanci su se povukli na Peloponez, i utvrdili kod Korintskom kanalu.

Atinjani su pobjedu protiv Perzijanaca ostvarili tek u pomorskoj bitci kod Salamine^[21], kada je Temistokle iskoristio prednosti plitkog i uskog zalivva u kojem perzijska mornarica nije mogla manevrisati. ?uv?i za nerede u perzijskoj satrapiji Babilonu, Kserks i vojska odlaze iz Gr?ke, a kontrolu ostavljaju manjem dijelu vojske i svojim gr?kim saveznicima na ?elu s Mardonijem koje su poslije godinu dana Atinjani i Spartanci porazili u bitci kod Plateje. Slu?beno, rat izme?u Perzijanaca i Grka okon?an je Kalijinim mirom, trideset godina nakon velikih bitaka.

Prve godine vladavine Kserksa I obilje?avaju promjenu tolerantne perzijske politike prema osvojenim narodima koje su provodili njegovi prethodnici Kir i Darije^[22]. Nakon gu?enja pobuna u Babilonu, Atini]], Baktriji i Egiptu, kaznio ih je razaranjem lokalnih hramova. Ukinuo je titule faraona i babilonskog kralja, te je te zemlje pretvorio u satrapije. Egip?ani su se kasnije dva puta uspje?no pobunili i povratili svoju nezavisnost, ali perzijski kraljevi vladali su Egiptom kao XXVII i XXXI dinastija.

Artakserks I

Artakserks I, Kserksov sin, naslje?uje na prijestolju oca 465. p. n. e. koji je ubijen u dvorskim spletkama^[23], te odmah nakon stupanja na vlast gu?i pobunu u Baktriji. Potom provodi pravne i politi?ke promjene u odnosima izme?u velikog kralja i perzijske aristokatije^[24]. Poput Darija I i Kserksa I, nastavlja nadogra?ivati kompleks u Persepolisu^[25]^[26], ali unato? tome grad pomalo gubi na politi?kom zna?aju u korist Suse i Babilona. Prema nekim hipotezama Persepolis je postao kraljevsko odmarali?te, ali to nije pouzdana informacija^[27]. Nakon Baktrije, zbog glasina o ubistvu Kserksa I i visokih poreza izbijaju novi neredi 460. p. n. e. u Egiptu gdje je ubijen satrap, zauzet grad Memfis i zatra?ena pomo? od Atine^[28]. Perzija je na pobunu odgovorila vojnom ekspedicijom pod vodstvom perzijskog generala Megabiza II, koji vodi vojsku kroz Judeju te 454. p. n. e. gu?i egipatsku pobunu i hapsi pobunjenike^[29]. Paralelno s nemirima u perzijskoj provinciji Egiptu, ja?aju napetosti i s polisima Gr?ke.

Kserks II, Sogdijan i Darije II

Godine 424. p. n. e. Artakserkso I umire u Susi, a sahranjen je u pogrebnom kompleksu Nak?-i Rustamu kraj Persepolisa, gdje su sahranjeni i njegovi prethodnici. Naslijedio ga je Kserks II, njegov sin i jedini legitimni nasljednik, koji je nakon samo 45 dana vladavine ubijen od strane polubrata Sogdijana^[30]. Ocho (staroperz. Vahuka), drugi polubrat Kserksa II, nakon ?est i po mjeseci vladanja Sogdijana zbacuje ga sa prijestolja i kruni?e se kao Darije II Ovo razdoblje proteklo je u politi?kim previranjima jer je svaki od navedene polubra?e vodio vlastitu propagandnu kampanju u svrhu dokazivanja svog prava na prijestolje^[31], a borba za vlast ozna?ila je po?etak slabljenja Perzijskog Carstva.

Iz razdoblja vladavine Darija II postoji ograni?en broj historijskih izvora, koji govore isklju?ivo o politi?koj situaciji na zapadnim granicama carstva gdje je i dalje vladalo neprijateljstvo izme?u Grka i Perzijanaca^[32]. Izme?u 411. i 407. p. n. e. Atinjani koriste neorganizovane i kontradiktorne poteze perzijskih satrapa u Maloj Aziji te osvajaju dio obalnog podru?ja.

Artakserks II

Nakon ?to je 404. p. n. e. naslijedio svoga oca Darija II, Artakserkso II je morao braniti pravo na prijestolje protiv svoga brata Kira Mla?eg, koji ga je poku?ao smaknuti odmah nakon stupanja na tron. Poku?aj atentata je propao i Kir Mla?i je zarobljen, ali na nagovor majke Parisatide Artakserkso II po?te?uje brata te ga vra?a u satrapiju Lidiju. Godine 401. p. n. e. Kir Mla?i u Maloj Aziji okuplja 10.000 gr?kih pla?enika (?Deset hiljada“)^[33] i jo? toliko azijskih vojnika, te kre?e u ponovnu borbu protiv Artakserksa II za perzijski tron. Njihove vojske sukobile su se u bitci kod Kunakse gdje Kir Mla?i gine, ?ime je pobuna ugu?ena, a time oja?ana pozicija Artakserksa II^[34] Ipak, politi?ke nemire u Perziji koristi Egipat koji se pod vodstvom Amirteja osamostaljuje.

Ka?njavanje satrapija i gradova Male Azije, koji su stali na stranu Kira Mla?eg, Artakserkso II povjerava perzijskom vojskovo?i Tisafernu. Ovaj potez okrenuo je neke jonske gradove da potra?e pomo? kod Sparte, pa spartanski kralj Agesilaj II kre?e sa vojnim ekspedicijama u Malu Aziju, ali bez ve?ih uspjeha^[35]. Kako bi sprije?io nastavak gr?kih vojnih operacija u Maloj Aziji, Artakserkso II po?inje pomagati Atinu u Korintskom ratu ?ime slabi uticaj Sparte. Nakon deset godina ratovanja, 386. p. n. e. Perzija je Grcima diktirala ?Kraljevski mir“ na koji su pristali svi, od nedavnih neprijatelja Spartanaca do nedavnih saveznika Atinjana^[36]. Tim mirom Perzija je osigurala mir i stabilnost u svojim pokrajinama uz obalu Male Azije, dok je Sparti poklonila dominaciju gr?kim kopnom. Iako je bio uspje?an protiv Grka, Artakserkso II je imao problema protiv Egip?ana, koji su se uspje?no pobunili neposredno nakon njegovog stupanja na perzijski tron^[37]. Godine 383. p. n. e. u Egipat ?alje vojsku pod komandom Farnabaza II i Titrausta, ali egipatski kralj Hakor odbacuje napada?e. Ipak, unato? tome ?to nije ponovo uspio pokoriti Egipat, uspje?no je odbranio Feniciju od egipatsko-spartanske invazije. Izme?u 366. i 358. p. n. e. izbija ustanak u Kapadokiji, ali brzo je ugu?en pa nije bilo zna?ajnih politi?kih posljedica.

Tokom vladavine Artakserksa II po?inje obo?avanje zoroastrijskih bo?anstava Anahite i Mitre, ?to se kod ranijih perzijskih kraljeva ne spominje, ve? isklju?ivo Ahura Mazda. Histori?ari nisu sigurni da li je ta religijska praksa uvedena u doba Kserksa II, ili je ve? postojala i ranije.

Artakserks III i IV

Ahemenidska imperija na po?etku vladavine Artakserksa III (zelena boja), te njegova osvajanja i gu?enja pobuna (tamno siva boja).

Prije stupanja na prijestolje Artakserks III je vr?io funkciju satrapa i generala u vojsci svog oca. Njegov brat Darije, najstariji sin Artakserksa II^[38], upustio se u zavjeru s namjerom da ubije oca, ali njegov plan je otkriven kralju pa je pogubljen. Smrt princa Darija za prestolonasljednika je postavila sljede?eg najstarijeg sina Arijaspa, koji je navodno po?inio samoubistvo nakon ?to su ga Artakserks III (tre?i kraljev sin) i komandant kraljevske garde Tiribaz uvjerili kako ga kralj Artakserks II sumnji?i za zavjeru. Njegovom smr?u prestolonasljednikom postaje ?etvrti sin Ar?am, koji je tako?er ubijen. Shrvan gubicima svojih sinova, Artakserks II umire u dubokoj starosti 358. p. n. e. a naslje?uje ga Artakserks III Prema nekim izvorima, odmah nakon stupanja na vlast pogubio je gotovo sve potomke svoga oca koji su mogli ugroziti njegovo pravo na tron Perzije^[39]. Pri?e o dolasku Artakserksa III na perzijski tron temelje se isklju?ivo na Plutarhovim djelima, pa ih mnogi histori?ari ne smatraju vjerodostojnim^[40].

Nakon ?to je do?ao na prijestolje, Artakserks III se odmah suo?io sa politi?kim nemirima ?irom Perzijskog Carstva. Oko 351. p. n. e. pokre?e vojnu operaciju obnavljanja kontrole nad Egiptom koji se pobunio i osamostalio u doba vladavine njegovog oca Artakserksa II Istovremeno izbija pobuna i u Maloj Aziji koja je uz podr?ku Tebe prijetila ozbiljnim ?irenjem sukoba^[41]. Artakserks III vodi veliku vojsku u Egipat protiv faraona Nektaneba II, ali Perzijanci do?ivljavaju poraz i povla?e se nazad u Aziju.

Nedugo poslije perzijskog poraza u Egiptu, uvjereni u slabost Perzijskog Carstva vladari Fenicije, Male Azije i Kipra progla?avaju nezavisnost. Godine 343. p. n. e. Artakserks III ovla??uje princa Hidrija od Karije da ugu?i pobunu na Kipru, koji zapo?ljava 8.000 gr?kih pla?enika i 40 trirema kojima zapovijeda Atinjanin Focion^[42]. Kiparska pobuna je bila brzo ugu?ena. Istovremeno, Artakserks III imenuje sirijskog satrapa Belesija te cilicijskog satrapa Mezeja komandantima ekspedicije protiv feni?kog grada Sidona. Obojica satrapa do?ivjeli su velike poraze protiv sidonskog kralja Teneja kojem su pomo? od 40.000 gr?kih pla?enika poslali egipatski faraon Nektaneb II i Mentor sa Rodosa. Perzijanci su bili prisiljeni povu?i se iz Fenicije^[42]. Nakon satrapskog neuspjeha, Artakserks III se li?no odlu?io obra?unati protiv Sidona. Navodno je okupio veliku vojsku od 300.000 pripadnika pje?adije, 30.000 konjanika, 300 trirema, te 500 transportnih i pomo?nih brodova. Dolazak velike perzijske vojske pred Sidon slomio je moral njegovih stanovnika, a sidonski kralj Tenej bezuspje?no je poku?ao pridobiti milost perzijskog vladara; grad je ubrzo pokoren a Tenej je osu?en za izdaju i pogubljen.

Neposredno nakon pokoravanja Sidona, uslijedila je nova vojna ekspedicija protiv Egipta. Egipatski faraon Nektaneb II svoju je vojsku postavio na rijeci Nil, poku?avaju?i iskoristiti brojne rije?ne kanale i mo?vare te podr?ku mornarice protiv nadmo?nijeg neprijatelja. Jedna od egipatskih strategija bila je i zadr?avanje Perzijanaca u cilju iscrpljivanja njihovih zaliha ?ime bi bili prisiljeni na povla?enje iz Egipta. Ipak, egipatska vojska do?ivjela je te?ak poraz protiv Perzijanaca, a (biv?i) faraon Nektaneb II bje?i u Memfis (?Grad kraljeva“), ostavljaju?i za sobom brojne utvr?ene gradove na milost vojnim jedinicama koje su ih ?uvale. Kada je kona?no pao i Memfis, Nektaneb II je pobjegao jo? ju?nije, u Etiopiju. Nakon tog ?ina Artakserks III postao je faraonom Egipta, odnosno osniva?em nove XXXI dinastije. Prilikom povratka u Perziju bogato je nagradio svoje pla?enike, te se vratio u Persepolis kao slavodobitnik koji je nakon Kambiza II ponovno uspio pokoriti veliki i bogati Egipat.

Nakon uspjeha u Egiptu, Artakserks III se vratio u Perziju i proveo idu?ih nekoliko godina suzbijaju?i razne manje pobune i nemire ?irom carstva, ali do njegove smrti niko vi?e nije ugro?avao Perzijsko Carstvo ni izvana ni iznutra, niti njegovu poziciju na perzijskom tronu. Egipat je ostao dijelom Perzijskog Carstva sve do dolaska Aleksandra Makedonskog. Mentor i Bagoas, dvojica perzijskih generala koji su me?u najzaslu?nijim za pobjedu u Egiptu, unaprije?ena su sa svojih pozicija. Bagoas se vratio u glavni grad Persepolis zajedno s Artakserksom, te je postao glavnim diplomatom u me?unarodnoj administraciji Perzijskog Carstva. Posljednjih ?est godina vladavine Artakserksa III pamti se kao jedna od najbolje organizovanih i efikasnih perzijskih vlasti u historiji ahemenidske dinastije.^[42] Artakserks III umire 338. p. n. e., sahranjen je u Persepolisu. Gr?ki histori?ar Diodor sa Sicilije tvrdi kako je perzijski general Bagoas otrovao Artakserksa III, ali zapisi na klinastom pismu (danas u Britanskom muzeju) govore kako je kralj umro prirodnom smr?u^[43].

Artakserksa III je na perzijskom tronu naslijedio njegov sin Artakserks IV, kojeg je prema gr?kim izvorima tako?er otrovao general Bagoas, kao i ve?inu perzijskih prin?eva^[44]. Navodno je postavljanje Darija III (ro?ak Artakserksa IV) na mjesto perzijskog kralja inicirao sam Bagoas^[45].

Pad carstva

Prije dolaska na vlast, Darije III vr?io je funkciju satrapa Armenije i za razliku od njegovih prethodnika iz ahemenidske dinastije, on nije imao nikakvog iskustva u vladanju carstvom, niti je prethodno iskazivao ambicije da njime vlada. Nedostatak tih kvaliteta u doba velike krize pokazali su se presudnim za sudbinu prvog Perzijskog Carstva. Ipak, Darije III je li?no prisilio Bagoasa da ispije otrov ?ime su okon?ane njegove manipulacije perzijskim tronom, u ?emu se iskazao i u doba vladavine Artakserksa III kada je kao kraljevski glasnik diplomatijom pomirio dva zara?ena kralja nomadskih plemena Kadusijana na sjeveroistoku carstva^[46]^[47].

Godine 336. p. n. e. Filip II Makedonski prihva?en je za hegemona Korintske lige i planira invaziju na maloazijske gr?ke gradove pod perzijskom kontrolom^[48]. U prolje?e ?alje svoje generale Parmeniona i Atala u ?osloba?anje“ istih gradova, ali za vrijeme njihovih vojnih prodora Filip II je u ljeto iste godine ubijen. Godine 334. p. n. e. sin Filipa II, Aleksandar Makedonski^[46], postaje hegemonom Korintske lige te vodi kombinovanu makedonsku vojsku u invaziju perzijske Male Azije.

Ubrzo poslije aleksandrovog prodora u Aziju, makedonska vojska pobje?uje maloazijske Perzijance u bitci kod Granika. Darije III nije sudjelovao u toj bitci, koju je smatrao obi?nom provincijskom pobunom koje su bile ?este u to vrijeme, niti je slutio kako Aleksandar Makedonski ima u planu prodor do srca Perzije. O?ekivao je kako ?e se perzijski satrapi obra?unati s Aleksandrom, pa je mirno ostao u svojoj prijestolnici Persepolisu. Tek godinu i po dana poslije bitke kod Granika, 333. p. n. e. Darije III odlu?io je okupiti vojsku i li?no se obra?unati s makedonskim osvaja?em. U bitci kod Isa 52.000 Perzijanaca uklju?uju?i gr?ke pla?enike sukobilo se protiv 47.000 makedonskih i korintskih vojnika, u kojoj je Aleksandrova vojska preko boka zaobi?la i porazila perzijsku vojsku. Okolnosti su bile na strani Darija III 331. p. n. e. kada je uo?i bitke kod Gaugamele okupio poprili?an broj trupa i dobro ih organizovao, te je dobio vojnu podr?ku ve?ine perzijskih satrapa. Unato? svim tim povoljnim faktorima, Darije III ponovno je izgubio bitku protiv Aleksandra, te je opet morao bje?ati da bi se spasio od makedonskih progonitelja. Pobjegao je u grad Ekbatanu gdje je poku?avao okupiti novu vojsku za borbu protiv Aleksandra, dok je Aleksandar Makedonski istovremeno zaposjeo Babilon, Susu i perzijsku prijestolnicu Persepolis. Nakon ?to je porazio Ariobarzana u bitci kod Perzijskih vrata Aleksadar je prakti?no mogao proglasiti pobjedu, ali nastavio je goniti Darija III koji je bje?ao prema istoku^[50]. Za vrijeme bijega, baktrijski satrap Bes koji se kod Gaugamele borio skupa s Darijem III i koji se predstavljao kao njegov privr?eni saveznik, izdao ga je zbog li?nih interesa^[51].

Godine 330. p. n. e. satrap Bes ubio je Darija III i ostavio njegovo tijelo u kolima koje su prona?li makedonski vojnici^[48]. Taj doga?aj razo?arao je Aleksandra koji je ?elio uhvatiti ?ivog Darija III Kada je Aleksandar ugledao mrtvo darijevo tijelo, uzeo je njegov kraljevski prsten a njegovo tijelo poslao je u Persepolis^[52] gdje su ga pokopali u kraljevskim grobnicama sa svim po?astima. Ubrzo poslije sahrane Darija III, Aleksandar se 334. p. n. e. o?enio njegovom k?erkom Stateirom II ?ime je u?vrstio svoj legitimitet nasljednika perzijskog kralja. Nakon smrti Darija III, satrap Bes poku?ao se predstaviti kao njegov nasljednik pa se imenovao kao Artakserks V, predstavljaju?i se isto?nim ostacima Perzijskog Carstva kao veliki kralj Perzije^[51]. Ipak, uskoro su ga uhvatili makedonski vojnici, a Aleksandar Makedonski naredio je njegovo mu?enje i pogubljenje jer ga je smatrao izdajnikom perzijske kraljevske ku?e.

Nastavak loze Ahemenida nastavio je sam Aleksandar koji se o?enio Darijevom k?erkom Stateirom II Prema jednoj teoriji, i sam Aleksandar pripadao je ahemenidskoj lozi jer se tvrdi kako je bio sin perzijskog cara Artakserksa III i makedonske princeze koju je Filip II poslao u znak politi?kog pomirenja. U svakom slu?aju, Aleksandar Makedonski umire u Babilonu 323. p. n. e. a iste godine u borbama za vlast ubijeni su sve njegove ?ene i djeca pa se time definitivno gasi ahemenidska dinastija^[51].

Perzijom ?e idu?ih stotinu godina vladati helenisti?ka dinastija Seleukida, koju ?e potisnuti iranski narod Parti i osnovati tre?u iransku kraljevsku dinastiju Arsakida, dok ?e njih pokoriti perzijska dinastija Sasanida i osnovati ?etvrto iransko, odnosno drugo Perzijsko Carstvo.

Politika i administracija

Perzijsko Veliko Kraljevstvo bilo je multinacionalna dr?ava u kojoj su Perzijanci dominirali na ve?ini vojnih i civilnih funkcija. Dr?avna uprava podijeljena je na provincije koje su nazivane ?zemljama“ prema Perzijancima^[53], odnosno ?satrapijama“ prema Grcima^[54]. Zahvaljuju?i takvom dr?avnom ure?enju Ahemenidsko Carstvo ?esto se naziva prvom federacijom u historiji. Perzijske pokrajine bile su razli?itih i nedefinisanih veli?ina, a njima je vladao lokalni vladar (satrap) koji je imao mo? donositi zakone, ali isklju?ivo na nivou lokalne vlasti.

Zbog indoiranskog naslje?a, carstvo je bilo feudalno dru?tvo koje se temeljilo na li?noj odanosti izme?u velikog kralja i svih njegovih subjekata^[55]. Najve?a ovla?tenja poslije kraljevske ku?e imali su perzijski plemi?i, koji su bili zadu?eni za formiranje sudova. Kraljevski dvor nazivao ih je ?podanicima“ odnosno ?sljedbenicima“^[56]. Njihova odanost bila bi velikodu?no nagra?ena od kralja, dok bi se izdaja strogo ka?njavala^[57]. Dru?tvo u cjelini bilo je podre?eno velikom kralju, koji se predstavljao podre?enim Ahura Mazdi (zoroastrijski ?Bog dobra“). Postojanje specifi?nih institucionalnih klasa odnosno kasta u Ahemenidskom Carstvu ne mo?e biti dokazano^[1]. Ipak, prema Darijevim natpisima u Behistunu da se zaklju?iti kako su perzijski veliki kraljevi veli?ali svoje arijevsko (iransko) porijeklo, te sadr?e izjave u kojima se Ahura Mazda naziva Bogom Arijevaca.

Za razliku od drugih isto?nja?kih naroda tog vremena (npr. Hetiti, Asirci, ?idovi) kod kojih samilost i tolerancija nisu bile religijski po?eljne osobine ili su se smatrale slabo??u. Ahemenidski kraljevi bili su vrlo liberalni i tolerantni prema osvojenim narodima, jer su takve postupke smatrali vrlinama kojima se treba ponositi. Tako?er, odobravali su znatnu autonomiju pokorenim narodima^[1]. Ujedinjenje istih svodilo se isklju?ivo na upravljanje, bez ikakvih namjera uspostavljanja kulturnog jedinstva. Svaki narod imao je priliku zadr?ati svoje obi?aje, politi?ku organizaciju, jezik i religiju, sve dok je i dalje bio pod perzijskom upravom. Zajedni?ki rad mnogih naroda prilikom gradnje monumentalnih zdanja u Susi i Persepolisu igrao je veliku ulogu u me?usobnoj toleranciji i asimilaciji raznih naroda^[1].

Veli?ina carstva

Ra?unanje povr?ine Ahemenidskog Carstva je kontroverzno i ne mo?e se precizno utvrditi zbog vi?e razloga; protivrje?ne informacije o prodorima prilikom perzijskih osvajanja, nepoznavanje podataka jesu li odre?ene teritorije bile naseljene ili ne, nemogu?no??u identifikacije odre?enih zemalja koji se spominju u perzijskim zapisima, ?estim pobunama odnosno povremenim gubicima teritorija, itd. Najte?e je utvrditi granice u sjeveroisto?noj Africi jer se pouzdano ne zna dokle je do?la vojska Kambiza II pri pohodima ju?no i zapadno od Egipta. Tako?er, Herodot tvrdi kako je vojska Darija I do?la do rijeke Volge prilikom ekspedicija u Evropu ?to nije dokazano, a kompleksnost mjerenja ote?ava i stalno mijenjanje granica u prostranoj Srednjoj Aziji gdje su vo?eni veliki ratovi protiv skitskih plemena.

Prema neslu?benom odre?ivanju naj?irih ahemenidskih granica preslikanom preko ?ak 38 modernih dr?ava na tri kontinenta, povr?ina Ahemenidskog Carstva oko 490. p. n. e. u doba vladavine Darija I iznosila je oko 10,7 miliona km², ?to ga ?ini daleko najve?im carstvom u historiji antike; ve?im i od Trajanovog Rimskog Carstva, aleksandrovog makedonskog carstva ili kineskog Han carstva. Prema modernim procjenama, Ahemenidsko carstvo je u to vrijeme obuhvatalo oko ne?to manje od polovine svjetskog stanovni?tva, ?to predstavlja najve?i postotak ikad u historiji.


Moderna dr?ava	Postotak	Ukupna povr?ina (km²)	Dio nekada?njeg carstva (km²)
Iran	100%	1.648.000	1.648.000
Makedonija	75%	25.333	19.000
Gr?ka	40%	131.940	52.776
Bugarska	80%	110.910	88.728
Rumunija	15%	237.500	35.625
Turska	100%	780.580	780.580
Kipar	100%	9.250	9.250
Libija	20%	1.759.540	351.908
Egipat	90%	1.001.450	901.305
Sudan	30%	2.505.810	751.743
Eritreja	100%	121.320	121.320
D?ibuti	100%	23.000	23.000
Etiopija	25%	1.127.127	281.781
Libanon	100%	10.400	10.400
Izrael	100%	20.770	20.770
Palestina	100%	6.220	6.220
Sirija	100%	185.180	185.180
Jordan	100%	92.300	92.300
Saudijska Arabija	20%	2.149.690	429.938
Bahrein	100%	665	665
UAE	80%	83.600	66.880
Katar	100%	11.437	11.437
Oman	35%	309.500	108.325
Kuvajt	100%	17.820	17.820
Irak	100%	437.072	437.072
Azerbejd?an	100%	86.600	86.600
Armenija	100%	29.800	29.800
Gruzija	100%	69.700	69.700
Rusija	3%	17.075.200	512.256
Turkmenistan	95%	488.100	463.695
Uzbekistan	75%	447.400	335.550
Kazahstan	30%	2.717.300	815.190
Kirgistan	85%	198.500	168.725
Tad?ikistan	100%	143.100	143.100
Afganistan	100%	647.500	647.500
Pakistan	95%	803.940	763.743
Indija	4%	3.287.590	131.504
Kina	1%	9.595.960	95.959
Sveukupno			10.715.346 km²

Vlada i administrativni centri

Administrativno sredi?te Ahemenidskog perzijskog carstva bila je kraljevska palata, gdje je uprava organizovana po uzoru na Babiloniju. Upravni organi poput sudstva bili su strogo organizovani, pogotovo nakon Kirovih i Darijevih reformi. Kao diplomatski jezik kori?ten je carski aramejski, koji ?iru upotrebu do?ivljava tokom vladavine Darija velikog. U vrijeme Kira Velikog, glavni grad carstva u po?etku je bila Ekbatana, ali centar mo?i ubrzo se seli u novonastali grad Pasargad koji je izgra?en za vrijeme vladavine Kira. Dolaskom Darija I na vlast, administrativni glavni grad postaje Susa, a zatim Persepolis. Gr?ki autori tvrde kako su Perzijanci mijenjali funkciju glavnog grada prema godi?njim dobima; Susa je navodno bila glavni grad zimi, Ekbatana ljeti, Persepolis na jesen, a ostatak godine Babilon^[58]. Prema nekim teorijama, Pasargad i Persepolis nisu bili glavni ve? ceremonijalni gradovi.

Satrapije

Organizacija carstva u satrapije je prisutna od doba vladavine Kira Velikog, koji je dozvoljavao da lokalni vladari zadr?e vlast nad njihovim podru?jima. Ovu ideolo?ku strategiju o?uvanja lokalnih vlasti kasnije je provodio i Kirov sin Kambiz II, odnosno njegovi nasljednici. Tolerancija postoje?ih lokalnih religija i uprava kod pokorenih naroda stvarala je velike simpatije prema Perzijancima, odnosno lokalni vladari postajali su im politi?ki vrlo privr?eni.

Satrapi su imali status "za?titnika kraljevstva", a imenovao ih je perzijski veliki kralj na neodre?eno vrijeme. Kao ?to sama titula govori, lokalni vladari prakti?no su bili "?uvari reda i mira", a ne podre?eni kraljevi. Ipak, bili su direktno odgovorni za provo?enje globalne perzijske politike, prikupljanje poreza, provo?enje zakona i stabilnost lokalne privrede. Tako?er, imali su ovla?tenja pregovarati sa susjednim dr?avama i eventualno zaratiti sa njima. Satrapi su uglavnom birani iz plemi?kih porodica Perzijanaca i Medijaca koji su ipak imali povla?teni politi?ki polo?aj u odnosu na ostale narode carstva, a nerijetko su birani i sami perzijski prin?evi^[59]. Kao naprimjer, Histasp (otac Darija I Velikog) je bio namjesnik u Partiji^[60], dok je Kserksov brat Masist bio namjesnikom Baktrije^[61].

Rad satrapa veliki kralj je nadgledao pomo?u specijalno uvje?banih nadzornika zvanih "Kraljeve o?i i u?i"^[62]^[63], koji su prete?a modernih obavje?tajnih agencija. Ti inspektori su tajno putovali ?irom carstva, a od velikog kralja mogli su zatra?iti i vojnu pomo? u slu?aju opasnosti. Vr?ili su nenajavljene provjere u svim satrapijama, i svake nepravilnosti prijavljivali bi kraljevskom dvoru ili izravno perzijskom kralju. Satrapi su tokom razli?itih perioda ahemenidske historije imali druga?ija politi?ka ovla?tenja, koje su kulminirale po?etkom i sredinom 4. vijeka p. n. e. kada su pojedini satrapi ostvarili toliku mo? da su mogli direktno uzurpirati i sam perzijski tron^[1].

Darijeve reforme

Veliki reformista i organizator Darije I promijenio je perzijski administrativni i pravni sistem. Njegove promjene odnosile su se na zakone svjedo?enja, depozita, podmi?ivanja i nasilja. Mnogi narodi iz darijevog vremena po?eli su koristiti perzijsku rije? dāta ("zakon"; "kraljev zakon") za dokumente, ?to se zadr?alo do dana?njeg dana.

Preko njegovih reformi i organizacije Perzijsko carstvo postaje obnovljeno naslje?e carstva Kira Velikog. Njegova organizacija carstva u 20 pokrajina (satrapija) kojima su upravljali lokalni vladari, koji su imali pravo na posebne zakone, propise, tradicije i elitu. Visok stepen lokalne politi?ke autonomije nije uklju?ivao i ovla?tenja nad vojskom. Porezni sistem omogu?avao je ogromne prihode u zlatu i srebru.

Svaka provincija je tako?er imala nezavisnog finansijskog kontrolora, nezavisnog vojnog koordinatora, te satrapa koji je kontrolisao administraciju i zakon. Sva trojica su direktno odgovarali velikom kralju, a broj satrapija je pove?an kako bi se olak?ala administracija, ali i umanjila njihova politi?ka mo?. Ovaj sistem organizacije i podjela vlasti bio je razlog stabilnosti i cjelovitosti zemlje, jer su ?anse za pobunu ili odvajanje smanjene na minimum^[1]. Darije je tako?er pove?ao i broj ?lanova dr?avne uprave koja se sastojala od pisara, koji su provodili zakone i odredbe ?irom carstva.

Prema zapisima u Behistunu, Darije spominje ukupno 23 satrapije. To su^[64]: Perzija, Elam, Babilon, Asirija, Arabija, Egipat, Morski narodi, Lidija, Jonija, Medija, Armenija, Kapadokija, Partija, Drangijana, Arija, Horazmija, Baktrija, Sogdijana, Gandara, Skitija, Satagidija, Arahozija i Maka. Pokoreni narodi prikazani su i na isto?nom monumentalnom stubi?tu Persepolisa, gdje su narodi svih satrapija u vrijeme iranske nove godine (Nuruz) donosili poklone perzijskom kralju.

Me?u ostalim, Darije je poznat i kao sjajan ekonomista. Obnovio je ekonomski sistem i uveo zlatni novac "darik" kao stalno plate?no sredstvo. Razvijao je trgovinu unutar carstva i s udaljenim zemljama. Na primjer, slao je ekspedicije na ?elu s karijskim kapetanom Skilaksom koje su istra?ivale cijelu obalu Indijskog okeana od Indije do Afrike. Tokom njegove vladavine broj stanovnika se pove?ao, a u gradovima cvatu zanati i industrija.

Fizi?ke mjere poput mase i du?ine su standardizovane tzv. "kraljevskom mjerom", iako su Egip?ani i Babilonci nastavili koristiti vlastite mjerne jedinice. Takvi propisi pojednostavnili su me?unarodnu trgovinu ?to je imalo velik uticaj na rast perzijske privrede, kao i razvoj komunikacija i administrativne mre?e.

Zakoni i pravosu?e

Kir II i Darije Veliki najpoznatiji su zakonodavci me?u ahemenidskim velikim kraljevima. Ti zakoni posebno se odnose na gra?ansko pravo, koji su kasnije sna?no uticali na zakonodavstva drugih carstava na Bliskom istoku^[65]. Na?alost, osim Kirovog cilindra nije sa?uvano vi?e zakonodavnih dokumenata. Kirov cilindar smatra se prvim tekstom u historiji koji spominje ljudska prava, te opisuje altruisti?ku viziju dru?tva tog doba^[66]:

Tekst priznaje suverenitet pokorenim narodima, te predla?e mirno rje?avanje svakog sukoba.
Zabranjuju se ropstvo i prisilni rad, a navode se prava na platu, rad i imovinu.
Garantuje se sloboda vjere i pravo na promjenu vjere, sloboda kretanja, te po?tivanje tradicije i obi?aja.
Uvodi se na?elo li?ne odgovornosti za kaznena djela.
Spominje se po?tivanje propisanih prava, borba protiv ugnjetavanja, te pravo na ?ivot.

Dokument na klinastom pismu koji spominje nasljedno pravo Kserksa I (prona?en u Persepolisu, danas u Nacionalnom muzeju Irana).

Iako su svi ahemenidski vladari bili zakonodavci, Darije I se posebno isti?e zbog opse?nih reformi pravnog sistema. Reorganizovanje Perzijskog Carstva podrazumijevalo je velika prilago?avanja zakonodavstva ?irom zemlje, a predstavljale su bitne komponente javnog reda. Svi perzijski natpisi iz tog doba isti?u Darija kao zakonodavca, te navode njegovu privr?enost "bo?ijem zakonu" odnosno pogledima koje je predstavljala zoroastrijska religija^[67]. Kraljevsko zakonodavstvo pridodavalo je istovremeno zna?aj lokalnim zakonima i obi?ajima, o ?emu svjedo?e zapisi u egipatskim hramovima izgra?enim u Memfisu, Edfuu i Velikoj Oazi^[68]. U egipatskoj tradiciji Darije se smatra jednim od najve?ih dobrotvora i zakonodavaca u egipatskoj historiji. U Bibliji se spominje kako je Darije ?idovima dozvolio obnovu Salomonovog hrama, zbog ?ega je osigurao po?asno mjestu u judaizmu^[69], kao i Kir Veliki koji je oslobodio ?idove iz babilonskog ropstva. Sli?an odnos Darije je imao i prema Grcima kojima je finansirao gradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u gr?kim gradovima, te Apolonova sveta podru?ja osloba?ao od poreza. To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Dariju pa su stali na perzijsku stranu tokom Gr?ko-perzijskih ratova.

Perzijski veliki kralj bio je odgovoran i za sudstvo, te je li?no imenovao sudije koji su nazivani "kraljevskim sudijama"^[70], zbog ?ega je na?elo apsolutne vlasti kralja neosporivo. Uloga sudija bila je vo?enje pravne administracije te provo?enje postavljenih zakona. Herodot u svojim djelima opisuje osnovna na?ela perzijskih sudova koja se moraju slijediti u svim okolnostima^[71]: pa?ljivi pregled ?injenica, provjera kriminalne pro?losti pojedinca, itd. Ove stavke temelje se na zoroastrijskim pogledima. Perzijski vladari pridodavali su veliku va?nost pravdi; gr?ki histori?ari pisali su kako su korumpirane sudije ka?njavane smr?u. Kazne za kriminalce bile su vrlo stroge, kao i u ostalim zemljama regije u to doba^[72].

Ekonomija

Nov?ani sistem

Darije I je najvjerovatnije bio prvi ahemenidski veliki kralj koji je dao kovati vlastitu valutu^[74], perzijski zlatni darik^[75]. Na tom novcu perzijski kralj je prikazan u ratni?kom dr?anju ?to predstavlja i ideolo?ku i ekonomsku simboliku. Osim zlatnog darika, kovan je i srebrni novac poznat kao siglos. Budu?i kako je Darije usvojio standardizovane mjerne jedinice za te?inu u cijelom carstvu ?to je osiguravalo pravi?nost prilikom isplate poreza, masa darika bila je odre?ena strogim propisima. Ovo je predstavljalo revolucionarnu metodu nov?anog sistema koja je uveliko pojednostavnila trgovinu i bankarstvo ^[76].

Darik je bio veoma visokog kvaliteta^[77], sa ?isto?om od 95.83%^[78], dok mu je masa bila 8.385 grama^[79]. Stari Grci su smatrali kako je kovanica pod nazivom ?darik“ (gr?. dareikós stat?r) izvedena od imena perzijskog kralja Darija I, ali vjerovatnije se radi o izvedenici od perzijske rije?i ?zarig“ ?to zna?i zlato. Kovanje zlatnog novca bilo je isklju?ivo pravo perzijskog kralja. Istovremeno, u carstvu se koristio i srebrni ?ekel ili (gr?.) siglos ?ije kori?tenje datira jo? iz Mesopotamije oko 3000. p. n. e. Siglos je bio oko 90% ?isto?e, te?ine oko 5,56 grama, a dvadeset kovanica siglosa imalo je vrijednost jednog darika. Kovanice od srebra i bakra povremeno su kovali i satrapi ?irom carstva.

Prelaz na nov?ani sistem darika spominje se na glinenim zapisima prona?enim u Persepolisu. Tokom prvih godina vladavine Darija Velikog pla?alo se uglavnom putem robne razmjene, tako da je sistem punu primjenu do?ivio tek u vrijeme vladanja Darijevog sina i nasljednika, Kserksa I Velikog. U me?uvremenu, trgovina sa drugim zemljama bila je ve?inom zasnovana na robnim razmjenama, ali perzijska valuta igrala je veliku va?nost prilikom trgovine sa gr?kim provincijama. Promjena nov?anog sistema bila je samo djelimi?na, zato ?to su perzijski kraljevi gomilali zlato u svojim riznicama pa ve?ina plemenitih metala nikada nije pretvarana u kovanice.

Porezni sistem

U vrijeme vladavine Kira Velikog i Kambiza II, perzijski kraljevi su kao porez primali razne darove od pokorenih naroda. Od vladavine Darija Velikog sve porezne oblasti (koje gotovo odgovaraju satrapijama) morali su pla?ati fiksni porez, koji je bio odre?en koli?inama zlata i srebra u skladu sa prirodnim resursima satrapije. Neki porezni okruzi siroma?ni plemenitim metalima porez su pla?ali specijalnim resursima; konjima, drvetom, ?itaricama, itd. Ovaj oblik fiksnog poreza nametnut je svim pokorenim zemljama, osim regije Fars (Perzija) u kojoj su ?ivjeli Perzijanci^[80]. Prikupljena sredstva kori?tena su za finansiranje tro?kova dr?ave i kraljevskog dvora; pla?anje slu?benika, javnih radova, izgradnju puteva, kanala, palata, itd.^[1]

Porezi su ?inili najve?i izvor prihoda za Perzijsko carstvo, a prikupljeno zlato i srebro ?uvalo se u kraljevskim riznicama u Persepolisu, Susi i Ekbatani^[81]. Prilikom arheolo?kih istra?ivanja u Persepolisu je otkriveno na hiljade glinenih zapisa na klinastom pismu koji detaljno spominju aktivnosti poreznih slu?benika. Spominje se i druga vrsta prihoda, poput cestovnih ili gradskih tarifa koje su napla?ivane na putevima ili ulazima u grad. Rad poreznih slu?benika u satrapijama provjeravali su tajni inspektori koji se nazivaju "kraljevim o?ima i u?ima", i koji su slali izvje?taje o lokalnim poslovima.

Detaljna statistika o porezima zapisana je u Herodotovim djelima, koji s velikom precizno??u opisuje fiksne poreze nametnute pojedinim satrapijama. Herodotov popis sastoji se od 20 oblasti Perzijskog carstva, a navodi poreze iz doba Darija I Velikog (549 – 486. p. n. e.), ?ija je vladavina zavr?ila svega dvije godine prije ro?enja Herodota. Unato? tradicionalno upitnoj vjerodostojnosti statistika gr?kog histori?ara, njegovi podaci su bez obzira vjerodostojan pokazatelj ekonomske mo?i pojedinih pokrajina Perzijskog carstva. Koli?ina poreza izra?ena je u talentima, drevnoj mjeri za masu - jedinica od 1 talenta odgovara masi vode u potpuno ispunjenoj amfori^[82]. Gr?ki ili ati?ki talent iznosi 26 kg^[83], egipatski 27 kg^[83], a babilonski 30.3 kg^[84]. Prera?unato u moderni novac, gr?ki talent srebra imao je vrijednost od 20.000 ameri?kih dolara prema kursu iz 2004. godine^[85]. Tako?er, vrijednost drevnog srebrnog talenta procjenjuje se i kao ekvivalent devetogodi?njeg stru?nog rada jednog ?ovjeka^[86]. Detaljni popis satrapija i odgovaraju?ih poreza^[87]:


Oblast	Satrapije ili narodi	Godi?nji porez
I	Jonjani, azijski Magnezijci, Eoljani, Karijci, Licijci, Pamfilijci	400 talenata srebra
II	Lidijci, Mizijci, Lasonijanci, Kabalijanci, Hitenijanci	500 talenata
III	Plemena ju?no od Helesponta, Frigijci, azijski Tra?ani, Paflagonijci, Marijandinijci, Sirijci	360 talenata
IV	Cilicijanci	360 bijelih konja (jednog za svaki dan u godini) i 500 talenata srebra; 140 za odr?avanje lokalne konjice, ostatak od 360 za kraljevski dvor
V	Podru?je od grada Posidiuma (na cilicijsko-sirijskoj granici), preko dijelova Sirije, Samarije, Kipra i Palestine, do egipatske granice (izuzev?i arapski teritorij)	350 talenata
VI	Egip?ani i Libijci u gradovima Cireni i Barci	700 talenata i 120.000 sve?njeva ?ita (za perzijsku vojsku stacioniranu u Memfisu)
VII	Satagidijci, Gandaranci, Dadici, Apariti	170 talenata
VIII	Susa s okolinom	300 talenata
IX	Mesopotamija (Babilon i Asirija)	1000 talenata srebra i 500 dje?aka eunuha
X	Ekbatana i ostatak Medije	450 talenata
XI	Kaspijci, Pausicijci, Pantimati, Dariti	200 talenata
XII	Baktrijci i okolni narodi	360 talenata
XIII	Armenci, Pakti i ostali narodi do Crnog mora	400 talenata
XIV	Sagartijanci, Drangijanci, Utijanci, Mici, te stanovnici otoka Perzijskog zaljeva	600 talenata
XV	Saki i sjeverni Kaspijci	250 talenata
XVI	Parti, Horazmijci, Sogdijanci i Arijci	300 talenata
XVII	Paricanijanci i Etiopljani	400 talenata
XVIII	Matijanci, Saspiri, Alarodijanci	200 talenata
XIX	Mu?ki, Tibareni, Makronezi, Mosinojci, Marezi	300 talenata
XX	Indijci (najmnogoljudniji drevni narod)	360 talenata zlata (najve?a suma)
(+)	Arapi	1000 talenata tamjana^[88], opskrba perzijskih trupa vodom

Saobra?aj

Kako bi olak?ao komunikaciju ?irom golemog Perzijskog carstva, Darije I je dao izgraditi mre?u kvalitetnih cesta, od kojih je najpoznatija Kraljevska cesta. Ona se protezala od lidijskog grada Sarda na zapadu do perzijskih gradova Suse, Pasargada i Persepolisa na istoku^[89]. Udaljenost izme?u ova dva gradovima je bila 2.700 km, a glasnici na konjima prelazili su taj put za samo sedam dana. Usporedbe radi, za isto putovanje pje?ice bilo je potrebno 90 dana, odnosno tri mjeseca. Gradnja tako duga?ke i sofisticirane ceste kroz maloazijske planine, asirske pustinje, babilonske mo?vare i neprohodna podru?ja zapadnog Irana predstavljala je vrhunac anti?kog graditeljskog umije?a. Zbog njenog izuzetnog kvaliteta, cesta je kori?tena i u rimsko doba za vrijeme Trajana i Hadrijana, gotovo 700 godina nakon Darijeve vladavine^[90].

Darije je ostao upam?en i po Sueskom kanalu kojeg je dao izgraditi izme?u Nila i Sueza^[91]^[92], i kojim su perzijski brodovi prolazili iz Crvenog mora u Mediteran i obrnuto. Respektabilni uspjesi perzijskih in?enjera ostvareni su i u doba njegovog sina Kserksa koji je prilikom ekspedicije protiv Gr?ke dao izgraditi dva pontonska mosta preko Dardanela da omogu?i lak?i prelaz svojoj vojsci na evropsko tlo, a kroz poluostrvo Atos zbog ?estih oluja koje su prijetile perzijskoj mornarici prokopan je dvokilometarski kanal^[93].

Poljoprivreda i navodnjavanje

Perzijsko doba Ahemenida donosi velike promjene u poljoprivredi, koja je ?inila va?nu ulogu u privredi carstva. Pobolj?ano je navodnjavanje ?irom carstva, posebno u podru?jima koja su imala ograni?en pristup vodi; Egipat, Babilon, Iran, te Srednja Azija. Navodnjavanje se vr?ilo pomo?u slo?enih sistema kanata koje su razvili stari Perzijanci. Ovaj sistem posebno je unaprijedio podru?ja modernog Irana i Afganistana gdje se taj sistem koristi i dan danas^[1], u cijelom svijetu. Perzijski kraljevi podsticali su gradnju tih podzemnih kanala za navodnjavanje, a Perzijanci su ih onima koji su sudjelovali u gradnji davali u najam na period od pet generacija^[94].

Kanat je sistem koji se sastoji od niza vertikalnih okna nalik bunarima koje pri dnu povezuje blago nagnuti kanal. Osnovne karakteristike sistema:

Pomo?u vertikala uspje?no se crpe velike koli?ine svje?e vode iz podzemlja na povr?inu, bez potrebe za pumpanjem. Protok vode vr?i se gravitacijom a odredi?te je ni?e od izvora, koji je naj?e??e brdski vodonosnik.
Omogu?ava protok vode na velikim udaljenostima gdje je Suha klima, bez gubitaka velikog dijela zaliha vode koje nastaju usljed curenja i isparavanja.

Izvo?enje kanata uobi?ajeno je za podru?ja gdje su izvori vode neposredno podno planina, odnosno tamo gdje je izvor najbli?i povr?ini terena.

Glavni vlasnici plodnih polja i poljoprivrednih imanja, hramova, te onda?njih preduze?a bili su iranski plemi?i^[1]. Razvoj poljoprivrede i navodnjavanja doveo je do razvoja slavnih perzijskih vrtova^[95]. Prema elamskom klinastom pismu prona?enom u Persepolisu, Pasargad je na staroperzijskom jeziku nazivan Batrakata? ili Pathragada (?Perzijski vrt“), dok dana?nje ime vu?e korijene iz gr?ke izvedenice. Smatra se da gr?ka rije? za raj paradeisos potje?e od imena grada Pasargada, koji je ?irom anti?kog svijeta bio poznat po prelijepim vrtovima.

Vojska

Perzijska vojska predstavljala je okosnicu carske mo?i, i nije imala pravog rivala u anti?kom svijetu sve do dolaska Aleksandra Makedonskog. Budu?i da se Perzijsko carstvo prostiralo na ogromnim podru?jima udaljenim hiljadama kilometara sa razli?itim geografskim karakteristikama, za njihovu kontrolu bila je potrebna zahtjevna ratna vje?tina.

U vrijeme Kira Velikog kada je Perzija jo? bila pod dominacijom mo?ne Medije, svi Perzijanci bili su du?ni boriti se za perzijskog kralja. Osim velike strate?ke vojne va?nosti, perzijska vojska igrala je i veliku politi?ku ulogu osiguravanja politi?kog jedinstva me?u svim teritorijima koji su bili pod vla??u Ahemenida^[1]. Elitu perzijske vojske predstavljali su Perzijski besmrtnici koji su uvijek brojali ta?no 10.000 vojnika^[96], a u vrijeme mira slu?ili su kao kraljevska garda. ?lanovima tih elitnih jedinica mogli su postati isklju?ivo Perzijanci, Medijci i Elamiti^[97]. Budu?i da su trenirani od ro?enja prema strogim vojni?kim pravilima i da su u?estvovali u brojnim bitkama ?irom svijeta, ?esto su smatrani najboljim vojnicima anti?kog doba. Glavni general perzijskih besmrtnika (perz. hazaparati) ?esto je nazivan ?drugim iza kralja“^[98], komandovao je cijelom kraljevskom vojskom. Perzijska vojska bila je podijeljena na pje?adiju i konjicu, ?iji su pretpostavljeni bili uglavnom iz perzijskog plemstva.

Ova vojska je najvi?e bila poznata po izvrsnoj konjici zahvaljuju?i kojoj su s lahko?om kontrolisali svoje prostrano carstvo, te izvanrednim strelcima. Tako?er, iz kasnijeg ahemenidskog perioda posebno su poznata i perzijska bojna kola koja su na to?kovima imali ?iljke koji bi okretanjem prilikom kretanja kola doslovno raskomadali neprijateljske vojnike. Opsadne sprave koje je koristio Kir Veliki prilikom osvajanja Jonije nisu bile poznate Grcima zbog ?ega su ubrzo te?ko pora?eni. Glavne karakteristike perzijskih vojnih jedinica (npr. sparabara) bila je fleksibilnost i brzina manevrisanja, ?to uglavnom nije do?lo do izra?aja u borbama protiv Grka koji su tu perzijsku prednost neutralisali kori?tenjem pogodnih terena i te?kog oklopa.

Perzijska vojska imala je stalne garnizone ?irom carstva, a vodili su ih perzijski oficiri. Garnizoni su postavljani uglavnom na va?nim strate?kim ta?kama, glavnim cestama, ili pak na samim granicama carstva (kao ?to je ostrvo Elefantina na Nilu). Vojnici mnogih naroda sudjelovali su u perzijskoj vojsci, ?to osim Perzijanaca, Medijaca i Elamita uklju?uje i Asirce, Feni?ane, Babilonce, Indijce, Grke, Egip?ane, ?idove, Arape, itd.

Satrapi su bili odgovorni za regrutaciju, odr?avanje i finansiranje vojnih snaga u njihovim administrativnim jedinicama, ali nisu mogli upravljati tom vojskom. Satrapijskim vojskama upravljali su posebni perzijski namjesnici koji su bili odani velikom kralju^[99]. U doba mira, kada nije bilo potrebe za regrutacijom, vojska je bila sastavljena uglavnom od profesionalnih perzijskih i medijskih vojnika^[100]^[101].

U ratno doba, vojska se pro?iruje sa profesionalne vojske pomo?u regrutovanja vojnika iz razli?itih naroda carstva^[102]. Pokrajine carstva imale su vlastite vojne jedinice koje su bile ?uvari reda i bile opremljene u skladu sa lokalnom vojnom tradicijom^[1]. Prema Herodotovim djelima, perzijska vojska bila je heterogena i vrlo raznolika. Navodno je imala 67 etni?kih vojnih jedinica i bila podijeljena u tri glavna roda; pje?adiju, konjicu i mornaricu^[103], dok su pje?adija i konjica imali posebne jedinice strelaca^[104]^[105].

Raznolikost trupa vojske Perzijskog carstva, njihovog oru?ja i opreme te borbenih tehnika navodi na to da su perzijski generali morali savladati slo?eno strate?ko i takti?ko znanje za djelotvorno i koordinisano komandovanje takvom vojskom^[103].

Histori?ar Briant pretpostavlja kako su Kserks I i neki drugi kasniji perzijski kraljevi imali samo ceremonijalnu ulogu u vojsci, odnosno ulogu prikazivanja cjelovitosti carstva, njihovog autoriteta, te zbog ja?anja morala vojske. Rimski Histori?ar Kvint Kurcije Ruf pretpostavlja kako su na raznolikosti vojske insistirali sami perzijski kraljevi, koji su time ?eljeli ukazati na raznolikost, ali i jedinstvo carstva^[103].

Kultura

Jezik

Budu?i da su Perzijanci upravljali administracijom i vojskom carstva, perzijski jezik je imao status glavnog jezika, ali kao administrativni jezik kori?ten je i aramejski, kojeg je uglavnom koristila diplomatija. Upotreba ostalih jezika je ograni?ena na veli?inu podru?ja u kojem je ?ivjelo stanovni?tvo koje je govorilo te jezike kao svoje maternje jezike. Poznato je kako se elamski jezik koristio kao slu?beni na sudu u regiji Fars, o ?emu svjedo?e zapisi iz Persepolisa koji datiraju izme?u 509. i 458. p. n. e.^[106] Ostali jezici su uglavnom imali lokalnu upotrebu; egipatski, gr?ki, lidijski i licijski.

elamski i akadski jezik kori?teni su na trojezi?nim kraljevskim natpisima, zajedno sa perzijskim koji se koristio uglavnom za reprezentativne svrhe, kao ?to je slu?aj u Behistunu.

?ivot u doba Ahemenida

?ivot na kraljevskom dvoru

Kraljevski perzijski dvor imao je neograni?enu vlast u carstvu, a on uklju?uje samog kralja, njegovu porodicu, te perzijsko plemstvo. Na dvoru su dono?ene upravne i strate?ke odluke, koje su potom provodili njihovi podanici. Me?utim, historijskih dokumenata koji se odnose na perzijsko sudstvo ima vrlo malo i neravnomjerno su raspodijeljeni^[107].

Ovisno o boravku u razli?itim kraljevskim rezidencijama (Persepolis, Susa, Babilon, Ekbatana), zajedno sa kraljem putovala bi i kraljevska porodica te ve?i dio administracije. Tokom putovanja kralj i plemstvo boravili bi u velikom i luksuznom ?atoru^[108]^[109], postavljenim na sredi?tu privremenog boravka i ozna?enim posebnim simbolima^[106]. Histori?ar Pierre Briant pretpostavlja kako su oni podsje?ali na pala?e u Susi i Persepolisu. ?ivot na kraljevskom dvoru odre?en je strogim normama pona?anja. Kralj je bio okru?en raznim visokim slu?benicima, koji su uklju?ivali upravitelje trezora i kartoteka, te diplomate zadu?ene za odnose sa javno??u i stranim delegacijama. Narod je imao pravo zatra?iti posjetu kralju^[110]^[111], ali morali su posredovati preko ?uvara koji bi preko kralja obavje?tavali posjetioca o eventualnom odobrenju i vremenu posjete.

Herodot i Ksenofont opisuju kako je perzijski kralj li?no obi?no birao jela, zbog sigurnosnih razloga. Na banketima (sve?anim gozbama) pa?ljivo je birao goste, tako?er zbog istih razloga. Sudionici banketa bili bi strogo raspore?eni na posebna mjesta, zbog ceremonijalnih i sigurnosnih razloga. Gr?ki autori opisuju perzijske bankete kao vrlo luksuzne i sve?ane, budu?i da su isti odra?avali kraljevu mo? i autoritet, ali i gostoljubivost. Prehranu za kralja i besmrtnike pripremali su odvojeni i elitni gastronomi^[96], a za svaki slu?aj trovanja hranom gastronomi bi podlijegali strogim propisanim kaznama. Voda je dopremana iz rijeke ?aour na kojoj le?i grad Susa, a prije konzumiranja bila bi prokuhavana i poslu?ivana u posudama od srebra^[112]. Perzijanci su veliku va?nost pridavali oblikovanju posu?a, koje je odra?avalo mo? i dobar ukus.

Zlatna ?oljica
Zlatne posude
Zlatni riton (?up) prona?en u Ekbatani, (Nacionalni muzej u Iranu)
Zlatni ?up u animalisti?kom obliku, (Nacionalni muzej u Iranu)

Kraljevo posebno mjesto za vrijeme banketa nije bilo samo u ceremonijalne svrhe, ve? i za o?uvanje njihovog zdravlja^[113]. Va?nu ulogu na kraljevskom dvoru igrali su i lije?nici, koji su bili stalna kraljevska pratnja. Njihova uloga bila je i kontrola hrane, ?to zna?i kako se radilo o osobama od velikog povjerenja. Kraljevi lije?nici su nerijetko bili i Grci i Egip?ani.

Dvorjane su slu?ili i eunusi^[114] a bili su podijeljeni u dvije grupe; one koji su slu?ili kraljevsku porodicu, te ostale slu?benike. Budu?i da je kraljevski dvor ?inila ?ira kraljevska porodica zajedno sa plemi?ima, pretpostavlja se da su imali mnogobrojnu poslugu^[115]. Mnogi anti?ki autori spominju kako su perzijski kraljevi praktikovali poligamiju i imali mnogo djece^[116]^[117], te kako su imali vlastite hareme. Ipak, moderni historijski dokazi govore kako prvobitna pretpostavljena funkcija ?harema“ u Persepolisu nije ta?na, odnosno kako se zapravo radi o kralji?inim odajama. ?ene sa kraljevskog dvora, ?to uklju?uje kraljice i princeze, imale su veliku autonomiju i mogle su putovati, ?to spominju zapisi iz Persepolisa. ?ene u Perzijskom carstvu imale su velika prava u odnosu na ostatak drevnog svijeta^[118]; u nekim pokrajinama carstva vladali su ?enski satrapi, a tokom gr?ko-perzijskih ratova na strani perzijske vojske sudjelovala je i jedna admiralica (Artemizija I iz Karije^[119]).

Kao ?to je to slu?aj u asirskoj i babilonskoj tradiciji, lov je bio omiljena zabava perzijskim kraljevima. Na taj na?in odr?avali su tjelesnu formu u vrijeme mira, te su iskazivali svoju hrabrost i sposobnost. Prilikom lova bacanje prvog koplja bilo je isklju?ivo pravo kralja. Lov je praktikovan i u posebnim vrtovima (perz. pairidaeza: ?ogra?eni prostor“), koji su slu?ili i kao mjesto za opu?tanje i u?ivanje budu?i da su bili bogato ukra?eni, te za lov na raznu divlja?^[120]. Na?ini lova razlikuju se zavisno o na?inu i kori?tenju oru?ja: lovili su pje?ice, na konju ili u kolima, a koristili su ma?, luk, koplje ili mre?e. Pismo koje je Darije I Velki poslao jonskom satrapu Gadatu spominje prevoz plodova izme?u Eufrata i azijske obale, ?to svjedo?i o velikom interesu kralja za hortikulturu.

?ivot izvan kraljevskog dvora

Uzimaju?i u obzir da postoji malo dokumenata iz ovog razdoblja, svakodnevni ?ivot stanovnika Perzijskog carstva i dalje je uglavnom nepoznat, za razliku od ?ivota na kraljevskom dvoru. Arheolo?ka istra?ivanja pokazuju kako su perzijske ku?e gra?ene ve?inom od opeke koja je vezivana mortom od gline i slame. Za izolaciju donjih dijelova zidova kori?ten je bitumen. Ku?e su gra?ene oko unutra?njeg dvori?ta sa istaknutim trijemom, a naj?e??e su imale jednu ili dvije eta?e^[120]. Budu?i da su Perzijanci ?irom svijeta poznati po izradi tekstila, pretpostavlja se da su ku?e bile ukra?ene perzijskim tepisima visokog kvaliteta, te opremljeni vrhunski oblikovanim namje?tajem.

Odijevanje je prili?no poznato budu?i kako postoji mnogo umjetni?kih ilustracija koje prikazuju ljude iz ahemenidskog doba. Perzijanci su nosili duge kapute (sa ili bez rukava) ome?ene pojasom, te hla?e od ko?e ili fine tkanine (zbog mogu?nosti jahanja na konju). Obu?a je od dvije vrste; zatvorenih cipela sa 3 ili 4 vezice, ili od ?izama. Kape su se nosile zavisno od oblika i materijala: od jednostavnih poveza preko glave, do bogato ukra?enih pletenih kapa. Po boji odje?e se razlikovala karakteristika dru?tvenih slojeva tog doba, crvena je boja ratnika, bijela sve?tenika, a plava seljaka. Kraljevi su se odijevali u sve tri boje kako bi pokazali svoj autoritet nad sva tri dru?tvena sloja. Najvjerodostojniji izvori o perzijskoj no?nji su reljefi iz Persepolisa^[120].

Obrazovanje u ahemenidsko doba je relativno nepoznato. Sigurno je da su perzijski plemi?i ?kolovali svoju djecu, ali ve?ina seljaka bila je nepismena. Prema dostupnim historijskim informacijama, ?kolovanje mladih perzijskih plemi?a po?injalo je od pete godine, i trajalo je deset do dvadeset godina, zavisno o izvoru. Strabon pi?e kako su se mladi ljudi bavili gimnastikom, te kako su obu?avani za lov, kori?tenje koplja, prepoznavanje biljaka, te izradu odje?e i mre?a. Ksenofont navodi kako je njihovo ?kolovanje uklju?ivalo obuku prema kojoj su trebali razviti smisao za pravdu, poslu?nost, izdr?ljivost, upornost i samokontrolu^[120].

Religija

Zoroastrijski simbol *farvahar* (Persepolis, Iran)

Za vrijeme vladavine ahemenidske dinastije religija zoroastrizma postaje dr?avnom religijom i pro?iruje se iz jugozapadnog Irana na veliki dio Bliskog istoka. Zoroastrizam i njegovi pogledi postaju jedan od najva?nijih elemenata perzijske kulture, a istovremeno se javlja i jaka mje?avina sa drugim religijama, posebno sa onima u Mezopotamiji.

Dobro u Zoroastrizmu predstavljao je bog pod imenom Ahura Mazda. Predstavljala ga je vatra, kao simbol ?isto?e i mo?i. Zlo je prirodna sila odvojena od Ahure Mazde i suprostavljena njemu i njegovom djelu, a postoji samo na duhovnom planu, za razliku od duhovnog i fizi?kog postojanja onog ?to je stvorio Ahura Mazda. Napad zla, odnosno zlog duha Ahrimana doga?a se izme?u tih dviju krajnih ta?aka na vremenskoj traci.

Sredinom 5. vijeka p. n. e., odnosno u doba vladavine Artakserksa I i Darija II, Herodot pi?e:

Perzijanci nisu prikazivali bo?anstva, niti su gradili velike hramove ve? isklju?ivo ?rtvenike, budu?i da za razliku od Grka nisu vjerovali u bo?anstva ljudskog oblika. Perzijanci su prinosili ?rtve Suncu, Mjesecu, Zemlji, vatri, vodi i vjetrovima.

Tako?er, Herodot tvrdi kako molitva ili ?rtva nije mogla biti obavljena bez prisutnosti zoroastrijskog sve?tenika, koji nisu bili povezani sa sve?tenicima niti jedne druge religije. Osim toga, njihova funckija se prenosila nasljedno, sa oca na sina.

Za vrijeme vladavine Darija Velikog zoroastrizam postaje posebno vezan uz kraljevu ideologiju^[121]. U mnogim zapisima Darija I i njegovog sina Kserksa I Velikog, kao ?to su Behistunski natpisi ili reljefi u Persepolisu i Susi, navodi se kako legitimitet kraljevske mo?i dolazi po volji Ahure Mazde, koja se prikazuje kao za?titnik kralja i samog carstva^[122]. Portal iz Persepolisa bogato je ukra?en reljefima sa obje strane koji poslo?eni od vrha prema dnu prikazuju: Ahura Mazdu, kralja Darija I na prijestolju, a zatim tri reda vojnika iz kraljevske li?ne stra?e. Ovi motivi ?ele prikazati kako ?Bog dobra“ (Ahura Mazda) ?titi perzijskog kralja i vojsku, odnosno kako je kraljeva vlast legitimna^[123].

Umjetnost

Perzijska umjetnost u doba Ahemenida cvate, a njena svrha je prije svega veli?anje slave vladaju?e dinastije^[1]. ?irenjem Perzijskog carstva paralelno se ?irila i perzijska umjetnost, koja kulminira kada je carstvo bilo na vrhuncu, prvenstveno zahvaljuju?i bogatim porezima koje je kraljevski dvor primao iz brojnih pokorenih zemalja.

Arhitektura i urbanizam

Perzijsko Veliko Kraljevstvo ostavilo je brojne monumentalne palate, prije svega u Susi, Pasargadu, Ekbatani i Persepolisu. Za razliku od mnogih drugih monumentalnih gra?evina anti?kog doba poput Partenona u Gr?koj ili Koloseuma u Rimskom Carstvu, perzijske gra?evine nisu gradili robovi ve? pla?eni radnici iz svih zemalja carstva; Babilonije, Karije, Jonije, Asirije, Egipta, itd.^[124]

U rano doba perzijska plemena nisu imali jedinstveni arhitektonski stil, budu?i da su bili polunomadski narod seljaka i jaha?a^[125]. Me?utim, nakon ?to je Kir Veliki 550. p. n. e. osnovao Perzijsko Carstvo, ?irom zemlje niknut ?e mnoge monumentalne gra?evine. U po?etku se ahemenidska arhitektura temeljila na elementima pokorenih naroda, ali prema njima ubrzo je bio razvijen autohtoni stil. Prvi perzijski grad Pasargad jo? pokazuje neke nomadske uticaje gdje su objekti raspr?eni u ogromnom parku, ali pedeset godina kasnije gradi se Persepolis koji postaje simbolom racionalizacije i ravnote?e u perzijskoj arhitekturi. Plan kompleksa je strogo ortogonalan, broj stupova u dvoranama je slagan u omjerima 1:1 ili 1:2, raspored objekata je poslagan na za?ti?enoj terasi. Trijemovi s dvostrukim kolonadama na apadani sijeku se na uglovima koji postaju kule, ?to je bila velika funkcionalna i estetska inovacija. Kompleksu se pristupa s dva velika portala kroz koji ide sav promet.

Uspjesi ovih originalnih djela temelje se na brojnim elementima koji kombinuju arhitekture osvojenih naroda. Perzijski elementi nisu hibrid ve? mje?avina stilova koji stvaraju novi stil. Proizlaze iz stru?nosti arhitekata i radnika ?irom carstva, pa je perzijska arhitektura utilitaristi?ka, ritualna i simboli?na. Persepolis je pun elemenata koji svjedo?e o njihovim vi?estrukim uticajima^[126].

Egipatski elementi prepoznatljivi su na krovnim vijencima i portalima^[126], a mesopotamski kod povezivanja dviju palata gdje jedna ima privatnu, a druga javnu namjenu^[127]. Rozete i biljni reljefi sa stubi?ta skupa s nazubljenim bedemima i zidovima podsje?aju na arhitekturu zigurata, koji su u ranije doba nicali u Mesopotamiji i Elamu. Glazure reljefa imaju babilonski uticaj, dok krilati ljudi-bikovi na portalima poti?u od asirskog stila^[126]. Nakon uklju?ivanja Jonije u Perzijsko carstvo, perzijska arhitektura dovodi do jakog uticaja na gr?ki jonski red, kao i obrnuto. Ti uticaji posebno su vidljivi kod dvorana sa stupovima (hipostila). Lidijski i jonski arhitekti sudjelovali su na radovima u Pasargadu, te kasnije u Persepolisu i Susi, o ?emu svjedo?e grafiti na gr?kom u kamenolomu blizu Persepolisa i zapis iz Suse. Spiralni elementi (volute) s perzijskih kapitela kasnije su postali glavno obilje?je gr?ke arhitekture jonskog reda. Persepolis je kasnije sna?no uticao na Artemidin hram u Efezu, jedno od anti?kih sedam svjetskih ?uda.

Na?elo unutra?njeg prostora, gdje dvorana sa stupovima predstavlja jezgro palate, prisutno je na Bliskom istoku i prije doba Perzijskog carstva. Ipak, sofisticiranost perzijske tehnologije koja je vidljiva na visini i rasponima stupova, uvjetovala je veliku prostranost i upotrebljivost dvorana, za razliku od sli?nih hipostila u Gr?koj i Egiptu ?iji su stupovi bili zdepasti, rasponi maleni, a prostori sku?eni^[128].

Konstruktivni sistemi u Persepolisu su isklju?ivo tektonski, odnosno sastoje se od stupova i greda, dok nema traga stereotomskom sistemu (lukova, svodova i kupola). Ve?ina stupova izra?enih od drva su nestali, ali sa?uvane su njihove kamene baze. Kod dvorana gdje su visine bile prevelike za kori?tenje drveta, stupovi su gra?eni od masivnih kamenih blokova. Kameni stupovi koji su pre?ivjeli vrlo su heterogenog stila, odnosno pokazuju uticaje razli?itih civilizacija. Baza stupa ima hetitski uticaj, dok je omjer visine i promjera debla gotovo identi?an stupovima jonskog reda. Ogromni kapitel koji ?ini gotovo tre?inu ukupne visine stupa karakteristi?an je za egipatske stupove s kapitelom lotosa. Skulpturalni kapiteli sa ?ivotinjskim oblicima vjerovatno su inspirisani asirskom arhitekturom, ali predstavljaju originalni perzijski stil.

Kao i ve?ina ahemenidskih palata, Persepolis je imao zidove izgra?ene od opeke, koji mo?da izgledaju neobi?no na podru?ju gdje je kamen dostupan u velikim koli?inama. To je zajedni?ka karakteristika svih naroda Istoka, koji kamen koriste uglavnom za utvr?ivanje gradskih zidina. Danas su uglavnom sa?uvani samo temelji zidova, kao i masivni kameni portali i stupovi.

Iako je gra?en gotovo dva vijeka, Persepolis kao cjelina pokazuje jedinstveni stil koji je karakteristika ahemenidske umjetnosti. Kasniji ahemenidski vladari nisu mnogo odstupali od umjetnosti i tehnike koju je Kir Veliki zapo?eo u Pasargadi, a Darije I Veliki nastavio u Persepolisu. Samo najnovije kraljevske grobnice Artakserksa II i Artakserksa III razlikuju se od onih u Nak?-i Rustamu po tome ?to nisu urezane u okomitu liticu planine ve? u kosi teren, ali na pro?elju sadr?e iste elemente kao i Darijeva grobnica.

Kiparstvo

Najpoznatije skulpture iz ahemenidskog perioda nalaze se u Persepolisu. Brojni reljefi krase stubi?ta, panele ispred palate i unutra?njost kraljevskih dvorana. Pretpostavlja se kako su tako?er kori?teni za ure?enje prostorija sa stupovima. Inspiracija perzijskih skulptura vu?e korijene iz Egipta, Gr?ke i Asirije, a karakteri?e je velika preciznost i detaljnost izvo?enja. Na?ini oblikovanja skulptura su tipi?ni za orijentalnu umjetnost; svi likovi prikazani su u profilu. Reljefi naj?e??e prikazuju perzijskog kralja i vojnike, te bikove, lavove i grifone; ?ivotinje vrlo su stilizirane, bez varijacija. Osim reljefa, histori?ari poput Herodota i Plutarha spominju kserksov kip u Persepolisu, te kip Darijeve ?ene Artistone u Susi. Neke skulpture su u potpunosti realisti?ne, poput psa (mastifa) koji je prona?en na uglu apadane.

Skulptura lava ispred apadane u Persepolisu
Skulptura mastifa
Kip Darija I iz Heliopolisa, (Nacionalni muzej u Iranu)
Skulptura bika sa kapitela perzijskog stupa apadane u Persepolisu

Polikromija

Polikromija igra va?nu ulogu u perzijskoj umjetnosti, a karakteri?u je ?areni i bogato ukra?eni reljefi na zidovima. Za razliku od Persepolisa, palata u Susi nema reljefe urezane u kamenu, ve? raznobojne kerami?ke glazure na zidovima od opeke, o?ito inspirisane mesopotamskom kulturom. Na njima su naj?e??e oblikovani likovi raznih ?ivotinja (lavovi, bikovi, grifoni) ili perzijskih vojnika, koji podsje?aju na reljefe u Persepolisu.

U Susi je polikromija na keramici o?uvana, ali to nije slu?aj sa kamenim reljefima u Persepolisu gdje se pigment s vremenom raspao. Podru?ja na kojima su kori?tene boje te?ko je tvrditi, budu?i da je pigment gotovo u potpunosti nestao. Vrijeme, tanki slojevi nano?enja boja, te raspadanje organskih pigmenata glavni su razlozi njegovog nestanka. Ipak, dokazi o kori?tenju boja nalaze se u tragovima ?irom palate ?to svjedo?i kako Persepolis nije bio jednoli?an, ve? u bogatim bojama^[129]. Tako?er, prona?eno je i mnogo posuda koje su sude?i prema unutra?njim pigmentima slu?ile za ?uvanje boja. Boje su kori?tene na svim arhitektonskim elementima; zidovi, reljefi, stupovi, vrata, podovi, stepenice, kipovi, itd. Opeka je bila glazirana, crvena oker boja kori?tena je na podovima od vapnenca ili sivo-zelenkastog gipsa, stupovi su oslikani u vi?e boja, kao i eksterijer palata. Tragovi crvene boje prona?eni su i na skulpturi ?ene [[Darija I Artistone koja se danas ?uva u iranskom Nacionalnom muzeju u Teheranu. Velika paleta prona?enih boja govori o njihovom bogatom polikromatskom porijeklu. Spominje se i upotreba biljnih pigmenata, ali s obzirom na raspadanje takvih organskih boja, na?alost nisu sa?uvane.

Oslikani perzijski bro?
Sfinga Darija I prona?ena u Susi
Dekorativni motivi u obliku spirala
Perzijski vojnik

Zlatarstvo

Zlatarstvo je jedan od najva?nijih elemenata perzijske kulture, koji se u ahemenidsko doba pro?irio ?irom carstva. Reljefi u gradovima poput Persepolisa pokazuju kako su Perzijanci zlatnom nakitu pridavali veliku va?nost^[130].

Otkri?a brojnih komada posu?a izra?enih od plemenitih metala poput zlata i srebra tako?er pokazuju kako je zlatarstvo bila va?na karakteristika perzijske kulture, ali i dokaz njihove estetske zrelosti i napredne tehnologije. Ukra?avanje vaza, ?a?a, posuda, nakita, pa ?ak i oru?ja kombinuje klasicizam i sinkretizam. Kao i kod ostalih grana perzijske umjetnosti, na zlatarstvo uticaj su imale i razne pokorene kulture, koje su Perzijanci koristili u stvaranju novog i originalnog perzijskog stila^[130].

Arheolo?ki pronalasci zlatnih predmeta u Maloj Aziji pokazuju velike sli?nosti sa onima iz pokrajine Fars, a ponekad su sli?nosti tolike da se pretpostavlja kako poti?u iz iste radionice, iako se radi o predmetima koji datiraju decenijama ili ?ak vijekovima kasnije. Neke stilske analogije mogu se prona?i i u Gr?koj i Trakiji ?to svjedo?i o sna?nom perzijskom uticaju i na Evropu.

Zlatni model ko?ije
Zlatni ukras u obliku ribe
Motiv sa perzijske vaze u obliku krilatog kozoroga
Narukvica sa urezanim dragim kamenjem

Tehnologija

Unato? aktivnoj zoni zemljotresa, perzijski stupovi apadane u Perzepolisu vi?i su i vitkiji od bilo kojih iz tog doba, uklju?uju?i gr?ke

Kompleksi u Pasargadu i Perzepolisu obiluju mnogim inovativnim elementima na podru?ju gra?evinskog in?injerstva. Novija istra?ivanja strukturalne tehnologije u susjednom Pasargadu koji je udaljen svega 43 km i gra?en tri decenije prije Persepolisa, pokazala su kako su perzijski in?enjeri sagradili kompleks koji je mogao izdr?ati jake potrese, ?ak do 7. stepeni prema Richterovoj skali^[131]. Temelji gra?evinskih zdanja u Persepolisu i Pasargadu gra?eni su tehnologijom izolovane baze temelja, koja se danas koristi pri gradnji modernih osjetljivih objekata poput nuklearnih elektrana, zbog za?tite od seizmi?kih aktivnosti.

Zna?ajan doprinos gra?evinarstvu predstavlja i upotreba konstruktivnih spona (kop?i) izme?u kamenih blokova, koji su izgra?eni od metala. Takav konstruktivni sistem zajedno s izolovanom bazom temelja stvorili su preduslove za izgradnju mnogo ve?ih i tanjih konstruktivnih elemenata, koji su svoj vrhunac do?ivjeli u apadani Persepolisa gdje su stupovi bili visoki ?ak 20 metara ?to ih ?ini najvi?im te u odnosu na visinu najtanjim stupovima anti?kog gra?evinarstva, dok su osni rasponi stupova od 8.65 m tako?er ve?i od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba. Usporedbe radi, Artemidin hram u Efezu kojeg su Grci uvrstili u Sedam svjetskih ?uda imao je mnogo manje raspone od 5.9 m, dok su stupovi bili 1.5 m kra?i od onih iz apadane Persepolisa^[132].

Veliki doprinos perzijskih in?injera ostvaren je i na podru?ju opskrbe vodom tzv. kanatima koje su graditelji usjekli duboko u planine te bi pomo?u njih dopremali i ?uvali svje?u vodu. Zahvaljuju?i tom vodovodnom sistemu i umije?u kontrolisanja pritiska, u kompleksu Persepolisa izgra?en je sofisticiran sistem vodovodnih, kanalizacionih i drena?nih cjevovoda. Mre?a cjevovoda usje?ena je u teren terase prije izgradnje temelja, ?to predstavlja prvi takav slu?aj u historiji.

Ogromni perzijski in?injerski poduhvati poput izgradnje prvog Sueskog kanala, pontonskih mostova preko Dardanela ili kanala kroz poluostrvo Atos^[133] predstavljaju tehnolo?ke uspjehe koji nisu ostvareni nikada ranije u historiji, niti stotinama godina kasnije.

Kulturni uticaj

U anti?koj historiji Perzijsko Veliko Kraljevstvo zauzima posebno mjesto, i ima?e veliki uticaj u kasnijem periodu. Pod ahemenidskom dinastijom desetine razli?itih naroda bili su ujedinjeni u jednoj dr?avi koja se protezala od rijeke Ind do Egejskog mora. Administrativnu organizaciju koju su uspostavili Perzijanci koristili su Aleksandar Makedonski i brojna druga carstva koja su opona?ali perzijski sistem politi?ke federacije. Iranska kultura pro?irila se ve?im dijelom Bliskog istoka^[134], kao i upotreba perzijskog jezika.

Perzijska kultura ostavila je i sna?an uticaj na samog Aleksandra koji se pred kraj ?ivota obla?io kao Perzijanac, primio Perzijance kao ve?i dio svoje vojske, o?enio se Perzijankom iz ahemenidske dinastije, a glavni grad svog carstva premjestio je u (tada) perzijski Babilon. Ovi Aleksandrovi potezi uzrokovali su veliko neslaganje sa njegovim generalima (dijadosima).

Novonastalo Seleukidsko Carstvo objedinjavalo je ahemenidsku i helenisti?ku kulturu, ?to je kasnije ostavilo duboki trag i na politi?ko ure?enje novog iranskog Ar?akidskog Carstva, te kasnije Sasanidskog carstva koje je povratilo stari sjaj Perzije.

Budu?i da su Stari Grci prozvali Iran ?Perzijom“ prema vladaju?oj perzijskoj dinastiji Ahemenida, od kraja 6. vijeka p. n. e. u zapadnom svijetu sve dr?ave iranskih vladarskih dinastija nazivale su se ?Perzijom“ ?to se zadr?alo do danas (vidi: Terminologija Irana i Perzije).

Perzijsko Veliko Kraljevstvo je veoma zna?ajno za moderni Iran, jer je ta anti?ka dr?ava predstavljala po?etak dominacije Perzijanaca nad ostalim iranskim narodima ?to se zadr?alo do dana?njeg dana gdje Perzijanci ?ine 51% iranskog stanovni?tva. Osniva? carstva Kir Veliki ?esto se naziva ?ocem Irana“^[135].

Tako?er pogledajte

Literatura

Anti?ka djela

Ksenofont: ?Ekspedicija“ (Κυρου Αν?βασι? - Anabasis)
Ksenofont: ?Kiropedija“ (Κ?ρου παιδε?α - Cyropaedia)
Herodot: ?Povijesti“ (Ιστορ?η? Απ?δειξη)
Diodor sa Sicilije: ?Knji?nica“ (Ιστορικη Βιβλιοθ?κη)
Strabon: ?Geografija“ (Γεωγραφικ?)
Polibije: ?Povijesti“ (Histories)

Moderna djela

Pierre Briant: ?Od Kira do Aleksandra: Historija Perzijskog Carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns (2002)
(fr) Philip Huyse: ?Anti?ka Perzija“ (La Perse antique), Pariz, 2005.
Kolekcija ?Pregled anti?ke Perzije“ (Regards sur la Perse antique), 1998.
(fr) Henri Stierlin: ?Velikani iz Perzijskog Carstva“ (Splendeurs de l’Empire perse), Izdava?: Gründ, Pariz (2006)
A. T. Olmstead: ?Historija Perzijskog Carstva“ (History of the Persian Empire), Chicago, 1948.
Werner F. Dutz i Sylvia A. Matheson: ?Perzepolis: arheolo?ka nalazi?ta u Fars provinciji I“ (Parsa (Persepolis) Archaelogical sites in Fars (I)). Yavassoli izdanja, Teheran (1998)
Josef Wieseh?fer; Azizeh Azodi (prevodilac): ?Anti?ka Perzija 550. p. n. e. - 650.“ (Ancient Persia: 550 BC to 650 AD), London i New York, 2001.
(fr) Eugene Flandin i Pascal Coste: ?Put u Perziju“ (Voyage en Perse), Pariz (1851)
(fr) Georges Perrot i Charles Chipiez: ?Anti?ka historija umjetnosti u Egiptu, Asiriji, Perziji, Maloj Aziji, Gr?koj, Etruriji, Rimu“ (Histoire de l'art dans l'Antiquité, égypte, Assyrie, Perse, Asie mineure, Grece, Etrurie, Rome). Svezak V: ?Perzija, Frigija, Lidija i Karija, Licija“ (Perse, Phrygie, Lydie et Carie, Lycie), Pariz (1890)
Arthur Upham Pope: ?Perzijska arhitektura“ (Persian Architecture), London (1965)
Arthur Upham Pope: ?Elaborat perzijske umjetnosti od prahistorije do danas“ (A Survey of Persian Art from Prehistoric Times to the Present), Izdava?: Charles Scribner’s Sons, New York (1931)
Peter Green: ?Gr?ko-perzijski ratovi“ (The Greco-Persian Wars)
Timelife Persians: Masters of the Empire (Lost Civilizations)
J. M. Cook: ?Perzijsko Carstvo“ (The Persian Empire), izdava?: Shocken Books, New York (1983)
Philip De Souza: ?Gr?ko-perzijski ratovi 499–386. p. n. e.“ (The Greco-Persian Wars 499–386 BC)
(de) Franz Stolze: ?Perzepolis: ahemenidski i sasanidski spomenici i natpisi iz Perzepolisa, Istakhra, Pasargada, ?apura“ Persepolis, die achaemenidischen und sasanidischen Denkm?ler und Inschriften von Persepolis, Istakhr, Pasargadae, Shapur, Izdava?: A. Asher ed, Berlin (1882)
Richard Hallock: ?Zapisi iz Perzepolisa“ (Persepolis Fortification Tablets) Arhivirano 21. 6. 2007. na Wayback Machine
Richard N. Frye: ?Perzijsko naslje?e“ (The Heritage of Persia)
John E. Curtis: ?Zaboravljeno carstvo: Svijet anti?ke Perzije“ (Forgotten Empire: The World of Ancient Persia), Berkeley, Los Angeles
Lindsay Allen: ?Perzijsko Carstvo“ (The Persian Empire)
M. A. Dandamaev: ?Politi?ka povijest Ahemenidskog Carstva“ (A Political History of the Achaemenid Empire), Leiden, 1989.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Ahemenidsko Carstvo

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se jo? podataka o: Achaemenids

Reference

^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j ^k ^l ^m (arhiva) R. Schmitt: ?Ahemenidska dinastija“ (I klan i dinastija), enciklopedija Iranica
^ Pierre Briant, str. 17.
^ ^a ^b Pierre Briant, str. 28.
^ E. F. Weidner: "Najstariji zapisi perzijske kraljevske ku?e"
^ Herodot, 1.127.1
^ David Stronach: "Darije u Pasargadu" (Darius at Pasargadae), 1997, str. 37–40.
^ Herodot, 1.129.1
^ "Astijag, Livius.org". Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Pierre Briant, str. 43.
^ Pierre Briant, str. 46.
^ Pierre Briant, str. 64.
^ 27. dinastija: Kambiz (Crystalinks.com)
^ Pierre Briant, str. 156.
^ ^a ^b Holland, str. 177–178.
^ ^a ^b Herodot, 6.45.1
^ Holland, str. 153.
^ ^a ^b Herodot, 6.44.1
^ Holland, str. 183–186.
^ Herodot, 6.99.1
^ Herodot, 7.36.1
^ "Bitka kod Salamine (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 23. 9. 2013. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Pierre Briant, str. 558.
^ Pierre Briant, str. 582–583.
^ Pierre Briant, str. 588.
^ Glineni zapisi iz Persepolisa 76–77.
^ Glineni zapisi iz Persepolisa 79.
^ Pierre Briant, str. 590.
^ Diodor sa Sicilije XI, 71.3-6
^ Pierre Briant, str. 592.
^ Pierre Briant, str. 605.
^ Pierre Briant, str. 607.
^ Pierre Briant, str. 610.
^ Ksenofont: ?Anabasis“
^ Pierre Briant, str. 640–650.
^ Pierre Briant, str. 653–664.
^ Pierre Briant, str. 668.
^ Pierre Briant, str. 671.
^ Plutarh, 26.4-5.
^ "Historija Irana - Ahemenidsko Carstvo (Iranologie.com)". Arhivirano s originala, 19. 6. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Pierre Briant, str. 699–700.
^ Artakserks III (Livius.org, Jona Lendering)
^ ^a ^b ^c "Artakserks III (PersianEmpire.info)". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ "Artakserks IV (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 20. 3. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Olmstead, 1948, str. 489
^ élien, VH XII, 43.; Plutarh - Moralia 326e, 337e, 340b
^ ^a ^b "Uspon Darija III (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Diodor sa Sicilije, XVII, 6.1-3; Justin X.3
^ ^a ^b Enciklopedija Britannica: Darije III
^ "Kralj Darije III (Gaugamela.com)". Arhivirano s originala, 18. 10. 2003. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Darije III (ThenAgain.info)
^ ^a ^b ^c Pierre Briant, str. 884–891.
^ "Smrt Darija III (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 18. 3. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ staroperzijski dahyāva
^ starogr?ka izvedenica perzijske rije?i x?a?apāvan ?to zna?i ?za?titnik kraljevstva“
^ Geo Widengren: ?Feudalizam u anti?kom Iranu“ (Der Feudalismus im alten Iran), K?ln, 1969.
^ staroperzijski bandaka DB I.21ff, IV.65-67.
^ DB I.21ff, IV.65-67.
^ Ksenofont: ?Kiropedija“ (8.6.22); Ksenofont: ?Anabasis“ (3.5.l5)
^ Pierre Briant, str. 91.
^ DB II.93ff.
^ Herodot, 9.113.1
^ Herodot, 1.114.1
^ Ksenofont: ?Kiropedija“ (8.2.10-12, 6.16)
^ DB I.14-7
^ Olmstead, str. 122.
^ Shapour Ghasemi: "Kirov cilindar" (Iran Chamber)
^ Darijevi natpisi (DB I.22ff); Kserksovi natpisi (XPh 49f, 51–53)
^ Diodor sa Sicilije, 1.95.4
^ Biblija - Knjiga o Ezri (7:11-26)
^ Herodot, 3.31.1
^ Herodot, 7.194.1-2
^ DB II.73–76, 88–91.
^ Darik tip IIIb (enciklopedija Iranica)
^ Herodot, 4.166.1
^ "Enciklopedija Iranica: Darik". Arhivirano s originala, 13. 3. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ R.Schmitt, "Ahemenidska dinastija"
^ Enciklopedija Britannica: Darik
^ Charles Anthon, "Klasi?ni rje?nik" (A Classical Dictionary), izdava?: Harper & Brothers, New York (1841)
^ "Darik (Numizmatika - Antikviteti". Arhivirano s originala, 23. 7. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ DB I.19ff, I.22ff, 23ff.
^ Herodot, 3.96.1
^ Talent (unitconversion.org)
^ ^a ^b John William Humphrey, John Peter Oleson i Andrew Neil Sherwood: "Gr?ka i rimska tehnologija" (Greek and Roman technology), str. 487.
^ Robin Waterfield i Carolyn Dewald: "Herodot - Historijai" (Herodotus - The histories), 1998, str. 593.
^ "Krezov ?ivot" (Life of Crassus), Univerzitet u Chicagu
^ "Darel Engen: "Privreda anti?ke Gr?ke" (The Economy of Ancient Greece), EH.Net Encyclopedia, 2004". Arhivirano s originala, 2. 5. 2006. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ "Darije Veliki: popis satrapija s odgovaraju?im porezima (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 6. 1. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ "Ahemenidska Arabija (enciklopedija Iranica, M. Dandamayev)". Arhivirano s originala, 12. 11. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Herodot, 5.52-54
^ "Kraljevska cesta (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Herodot, 2.158.1
^ Strabon, 17.1.25
^ "Istra?ivanje Kserksovog kanala u Sjevernoj Gr?koj (1991–2001)". Arhivirano s originala, 11. 1. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Polibije, 10.28.3
^ Albert T. Clay: Business documents of Murash? sons of Nippur dated in the reign of Darius II, Philadelphia; Department of Arch?ology and Pal?ontology of the University of Pennsylvania, 1904.
^ ^a ^b Herodot, 7.83.1
^ O Elamitima (RaceAndHistory.com)
^ Diodor sa Sicilije, 18.48.4
^ Pierre Briant, str. 352.
^ Herodot, 7.62.1
^ Diodor sa Sicilije, 19.21.4
^ Herodot, 7.60.1
^ ^a ^b ^c Pierre Briant, str. 207–211.
^ Ksenofont, 1.8.9
^ Herodot, 1.103.1
^ ^a ^b Philip Huyse: ?Anti?ka Perzija“
^ Pierre Briant, str. 161.
^ Ksenofont: ?Kiropedija“ (VIII, 5.2)
^ Kvint Kurcije Ruf, III, 8.7.
^ Herodot, 3.117.1
^ Ksenofont: ?Kiropedija“ (VI, 1.1)
^ Herodot, 1.188.1
^ Pierre Briant, str. 275.
^ starogr?ka rije? eunoukhos: ??uvar dvora“
^ Pierre Briant, str. 284.
^ Herodot, 1.135.1
^ Dinon: ?Persica“ (XIII, 556)
^ Pierre Briant, str. 296.
^ "Artemizija I (Irandokht.com)". Arhivirano s originala, 22. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ ^a ^b ^c ^d Philip Huyse: ?Anti?ka Perzija“, str. 216–246.
^ Pierre Briant, str. 259.
^ Pierre Briant, str. 183–184.
^ Werner F. Dutz i Sylvia A. Matheson, str. 82.
^ Georges Cameron, ?Plo?ice iz riznice u Persepolisu“ (Persepolis Treasury Tablets), Izdanja Orijentalnog instituta, Chicago (1948)
^ Henri Stierlin, str. 86.
^ ^a ^b ^c Henri Stierlin, str. 86, 94, 102, 111. i 115.
^ Henri Stierlin, str. 78. i 79.
^ Henri Stierlin, str. 78, 92. i 93.
^ Some pigments identifications for objects from Persepolis (Janet Ambers i St John Simpson, The British Museum)
^ ^a ^b Henri Stierlin, str. 122. i 131.
^ "Pasargadae Can Withstand Earthquakes (Payvand)". Arhivirano s originala, 24. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ "Persepolis3D: Apadana". Arhivirano s originala, 16. 7. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ "Istra?ivanje Kserksovog kanala u sjevernoj Gr?koj (1991–2001)". Arhivirano s originala, 11. 1. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.
^ Pierre Briant, str. 893–896.
^ "Kir Veliki (Niasnet.org)". Arhivirano s originala, 5. 7. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[R._Schmitt:_?Ahemenidska_dinastija“-1] ^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j ^k ^l ^m (arhiva) R. Schmitt: ?Ahemenidska dinastija“ (I klan i dinastija), enciklopedija Iranica

[2] Pierre Briant, str. 17.

[Briant,_28.-3] Pierre Briant, str. 28.

[4] E. F. Weidner: "Najstariji zapisi perzijske kraljevske ku?e"

[5] Herodot, 1.127.1

[6] David Stronach: "Darije u Pasargadu" (Darius at Pasargadae), 1997, str. 37–40.

[7] Herodot, 1.129.1

[8] "Astijag, Livius.org". Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[9] Pierre Briant, str. 43.

[10] Pierre Briant, str. 46.

[11] Pierre Briant, str. 64.

[12] 27. dinastija: Kambiz (Crystalinks.com)

[13] Pierre Briant, str. 156.

[Holland,_177.-178.-14] Holland, str. 177–178.

[Herodot,_6.45.1-15] Herodot, 6.45.1

[16] Holland, str. 153.

[Herodot,_6.44.1-17] Herodot, 6.44.1

[18] Holland, str. 183–186.

[19] Herodot, 6.99.1

[20] Herodot, 7.36.1

[21] "Bitka kod Salamine (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 23. 9. 2013. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[22] Pierre Briant, str. 558.

[23] Pierre Briant, str. 582–583.

[24] Pierre Briant, str. 588.

[25] Glineni zapisi iz Persepolisa 76–77.

[26] Glineni zapisi iz Persepolisa 79.

[27] Pierre Briant, str. 590.

[28] Diodor sa Sicilije XI, 71.3-6

[29] Pierre Briant, str. 592.

[30] Pierre Briant, str. 605.

[31] Pierre Briant, str. 607.

[32] Pierre Briant, str. 610.

[33] Ksenofont: ?Anabasis“

[34] Pierre Briant, str. 640–650.

[35] Pierre Briant, str. 653–664.

[36] Pierre Briant, str. 668.

[37] Pierre Briant, str. 671.

[38] Plutarh, 26.4-5.

[39] "Historija Irana - Ahemenidsko Carstvo (Iranologie.com)". Arhivirano s originala, 19. 6. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[40] Pierre Briant, str. 699–700.

[41] Artakserks III (Livius.org, Jona Lendering)

[Artakserks_III._(PersianEmpire.info)-42] "Artakserks III (PersianEmpire.info)". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[43] "Artakserks IV (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 20. 3. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[44] Olmstead, 1948, str. 489

[45] élien, VH XII, 43.; Plutarh - Moralia 326e, 337e, 340b

[livius.org-46] "Uspon Darija III (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[47] Diodor sa Sicilije, XVII, 6.1-3; Justin X.3

[britannica.com-48] Enciklopedija Britannica: Darije III

[49] "Kralj Darije III (Gaugamela.com)". Arhivirano s originala, 18. 10. 2003. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[50] Darije III (ThenAgain.info)

[Briant,_884–891.-51] Pierre Briant, str. 884–891.

[52] "Smrt Darija III (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 18. 3. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[53] staroperzijski dahyāva

[54] starogr?ka izvedenica perzijske rije?i x?a?apāvan ?to zna?i ?za?titnik kraljevstva“

[55] Geo Widengren: ?Feudalizam u anti?kom Iranu“ (Der Feudalismus im alten Iran), K?ln, 1969.

[56] staroperzijski bandaka DB I.21ff, IV.65-67.

[57] DB I.21ff, IV.65-67.

[58] Ksenofont: ?Kiropedija“ (8.6.22); Ksenofont: ?Anabasis“ (3.5.l5)

[59] Pierre Briant, str. 91.

[60] DB II.93ff.

[61] Herodot, 9.113.1

[62] Herodot, 1.114.1

[63] Ksenofont: ?Kiropedija“ (8.2.10-12, 6.16)

[64] DB I.14-7

[65] Olmstead, str. 122.

[66] Shapour Ghasemi: "Kirov cilindar" (Iran Chamber)

[67] Darijevi natpisi (DB I.22ff); Kserksovi natpisi (XPh 49f, 51–53)

[68] Diodor sa Sicilije, 1.95.4

[69] Biblija - Knjiga o Ezri (7:11-26)

[70] Herodot, 3.31.1

[71] Herodot, 7.194.1-2

[72] DB II.73–76, 88–91.

[73] Darik tip IIIb (enciklopedija Iranica)

[74] Herodot, 4.166.1

[75] "Enciklopedija Iranica: Darik". Arhivirano s originala, 13. 3. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[76] R.Schmitt, "Ahemenidska dinastija"

[77] Enciklopedija Britannica: Darik

[78] Charles Anthon, "Klasi?ni rje?nik" (A Classical Dictionary), izdava?: Harper & Brothers, New York (1841)

[79] "Darik (Numizmatika - Antikviteti". Arhivirano s originala, 23. 7. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[80] DB I.19ff, I.22ff, 23ff.

[81] Herodot, 3.96.1

[82] Talent (unitconversion.org)

[Humphrey-83] John William Humphrey, John Peter Oleson i Andrew Neil Sherwood: "Gr?ka i rimska tehnologija" (Greek and Roman technology), str. 487.

[84] Robin Waterfield i Carolyn Dewald: "Herodot - Historijai" (Herodotus - The histories), 1998, str. 593.

[85] "Krezov ?ivot" (Life of Crassus), Univerzitet u Chicagu

[86] "Darel Engen: "Privreda anti?ke Gr?ke" (The Economy of Ancient Greece), EH.Net Encyclopedia, 2004". Arhivirano s originala, 2. 5. 2006. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[87] "Darije Veliki: popis satrapija s odgovaraju?im porezima (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 6. 1. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[88] "Ahemenidska Arabija (enciklopedija Iranica, M. Dandamayev)". Arhivirano s originala, 12. 11. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[89] Herodot, 5.52-54

[90] "Kraljevska cesta (Livius.org, Jona Lendering)". Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[91] Herodot, 2.158.1

[92] Strabon, 17.1.25

[93] "Istra?ivanje Kserksovog kanala u Sjevernoj Gr?koj (1991–2001)". Arhivirano s originala, 11. 1. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[94] Polibije, 10.28.3

[95] Albert T. Clay: Business documents of Murash? sons of Nippur dated in the reign of Darius II, Philadelphia; Department of Arch?ology and Pal?ontology of the University of Pennsylvania, 1904.

[Herodot,_7.83.1-96] Herodot, 7.83.1

[97] O Elamitima (RaceAndHistory.com)

[98] Diodor sa Sicilije, 18.48.4

[99] Pierre Briant, str. 352.

[100] Herodot, 7.62.1

[101] Diodor sa Sicilije, 19.21.4

[102] Herodot, 7.60.1

[Briant,_207.-211.-103] Pierre Briant, str. 207–211.

[104] Ksenofont, 1.8.9

[105] Herodot, 1.103.1

[Philip_Huyse:_?Anti?ka_Perzija-106] Philip Huyse: ?Anti?ka Perzija“

[107] Pierre Briant, str. 161.

[108] Ksenofont: ?Kiropedija“ (VIII, 5.2)

[109] Kvint Kurcije Ruf, III, 8.7.

[110] Herodot, 3.117.1

[111] Ksenofont: ?Kiropedija“ (VI, 1.1)

[112] Herodot, 1.188.1

[113] Pierre Briant, str. 275.

[114] starogr?ka rije? eunoukhos: ??uvar dvora“

[115] Pierre Briant, str. 284.

[116] Herodot, 1.135.1

[117] Dinon: ?Persica“ (XIII, 556)

[118] Pierre Briant, str. 296.

[119] "Artemizija I (Irandokht.com)". Arhivirano s originala, 22. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[Huyse,_216.-246.-120] Philip Huyse: ?Anti?ka Perzija“, str. 216–246.

[121] Pierre Briant, str. 259.

[122] Pierre Briant, str. 183–184.

[123] Werner F. Dutz i Sylvia A. Matheson, str. 82.

[GC-124] Georges Cameron, ?Plo?ice iz riznice u Persepolisu“ (Persepolis Treasury Tablets), Izdanja Orijentalnog instituta, Chicago (1948)

[125] Henri Stierlin, str. 86.

[Stierlin,_86.-115.-126] Henri Stierlin, str. 86, 94, 102, 111. i 115.

[127] Henri Stierlin, str. 78. i 79.

[128] Henri Stierlin, str. 78, 92. i 93.

[129] Some pigments identifications for objects from Persepolis (Janet Ambers i St John Simpson, The British Museum)

[Stierlin,_122.-131.-130] Henri Stierlin, str. 122. i 131.

[131] "Pasargadae Can Withstand Earthquakes (Payvand)". Arhivirano s originala, 24. 6. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[132] "Persepolis3D: Apadana". Arhivirano s originala, 16. 7. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[133] "Istra?ivanje Kserksovog kanala u sjevernoj Gr?koj (1991–2001)". Arhivirano s originala, 11. 1. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[134] Pierre Briant, str. 893–896.

[135] "Kir Veliki (Niasnet.org)". Arhivirano s originala, 5. 7. 2010. Pristupljeno 27. 9. 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

[41]

[42]

[43]

[44]

[45]

[46]

[47]

[48]

[49]

[50]

[51]

[52]

[53]

[54]

[55]

[56]

[57]

[58]

[59]

[60]

[61]

[62]

[63]

[64]

[65]

[66]

[67]

[68]

[69]

[70]

[71]

[72]

[73]

[74]

[75]

[76]

[77]

[78]

[79]

[80]

[81]

[82]

[83]

[84]

[85]

[86]

[87]

[88]

[89]

[90]

[91]

[92]

[93]

[94]

[95]

[96]

[97]

[98]

[99]

[100]

p r u Carstva
Stari vijek	Akadsko Egipatsko Kartaginsko Feni?ko Novobabilonsko Ku? Aksumsko Hetitsko Iranska Medijci Ahemenidsko Ku?ansko Sasanidsko Helenizam Makedonija Ptolemejski Egipat Seleukidi Indijska Maurijsko Gupta Kineska Qin Han Jin Rimska Zapadno Isto?no Teotihuacan Xianbei Xiongnu
Srednji vijek	Angevinsko Anglo-Skandinavsko Aragonsko Arapska Pravedno Emevijsko Abasidsko Fatimidsko Kordopsko Ejubidsko Aste?ko Beninsko Bizantijska Nicejsko Trapezuntsko Bornu Brunejsko Bugarska Prvo Drugo Carstvo Inka Etiopska Zagwe Salomonsko Gansko Hunsko Indijska ?olansko Gurjara-Pratihara Palansko Isto?no Ganga Carstvo Sultanat Delhi Iranska Tahridsko Samanidsko Bujidsko Salaridijsko Zijaridijsko Kanemsko Karolin?ko Kineska Sui Tang Song Yuan Kmersko Latinsko Majapahitsko Malijsko Marokanska Idrisidsko Almoravidsko Almohadsko Marinidsko Mongolska Yuan Zlatna Horda ?agatajsko Ilhanidsko Somalska Ad?uransko Ifatsko Adalsko Mogadi?ki Varsangalsko Oyo Songajsko Srivid?aja Srpsko Sveto Rimsko Carstvo Tibetansko Tursko-perzijska Gaznavidsko Seld?u?ko Horezmijsko Timuridsko
Novi vijek	Tongansko A?antijsko Indijska Marata Sikhsko Mogulsko Britanska Indija Kineska Ming Qing Osmansko Iranska Safavidsko Af?aridsko Zandijsko Kad?arsko Pahlavi Marokanska Sadi Alavitsko Etiopsko Somalijska Geledi Majeerteen Hobyo Dervi? Francuska Prvo Drugo Austrijsko Austro-Ugarsko Njema?ka Njema?ko Carstvo Nacisti?ka Njema?ka Ruska Carstvo Imperija ?vedsko Meksi?ka Prvo Drugo Brazilsko Korejansko Japansko Hai?anska Prvo Drugo Srednjoafri?ko
Kolonijalna carstva	Portugal ?panija Danska Nizozemska Britanija Francuska Njema?ka Italija

p r u Ahemenidski satrapi
Arahozija i Drangijana	Vivana Megabat Barsent
Arija i Sogdijana	Sisamno Satibarzan Arimaz Oksijart
Armenija	Artoksaro Hidarn Terituhmo Tiribaz Oront I Darije III Oront II
Egipat	Arijand Farandat Ahemen Pausir Tanira Arsam Artavant Ferendat Sabak Mazak
Babilonija	Gobrija I Nabu-ahhe-bullit Gobrija II U?tanu Zopir Megapan Artarije Tritantekmo Mazej
Baktrija	Smerdis Dadar?i Masist Artaban Bes Oksijart
Kapadokija	Arijaramno Anaf I Anaf II Datam Arijamno Arijarat I
Kilikija	Ksenagora Kamisar Datam Mazej
Karija	Adusije Amorg Ligdamis I Artemizija I Pisindelis Ligdamis II Amorg (pretendent) Hekatomno Mauzol Artemizija II Idriej Ada Piksodar Orontobat
Frigija	Megabat Artabaz I Farnabaz I Farnak II Farnabaz II Ariobarzan Artabaz II Arsit
Lidija i Jonija	Krisant Gadat Tabal Mazar Harpag Oret Bageos Otan Artafern I Artafern II Pisutno Tisafern Kir Mla?i Titraust Tiribaz Struta Autofradat Spitridat Resak
Fars	Ariobarzan
Partija i Hirkanija	Artasir Histasp Artaban Darije II Fratafern
Suzijana	A??ina Martija Atamaita Gobrija Abulit Oksatro
Sirija	Tatenai Megabiz II Abrokoma Belez
Arabija	Megabiz I Hidarn
Medija	Hidarn Stariji Hidarn Mla?i Atropat
Paflagonija i Pont	Tio Ariobarzan I Mitridat I Ariobarzan II Mitridat II

郑恺的父母是做什么的	退役和退伍有什么区别	腰间盘突出是什么症状	什么牌子手机好	白羊座男生喜欢什么样的女生
成人达己是什么意思	1.15是什么星座	芋圆用什么粉做的	芪明颗粒主治什么病	酒精肝吃什么药
手指甲看什么科室	朋友过生日送什么好	出恭什么意思	白带发黄有异味是什么原因	40岁男人性功能减退是什么原因
眼睛为什么会散光	减肥期间吃什么水果好	喝葡萄汁有什么好处	拆封是什么意思	pt950是什么意思

眼睛长黄斑是什么原因hcv8jop4ns6r.cn	贝的偏旁有什么字hcv7jop9ns1r.cn	心字旁的字有什么hcv8jop7ns6r.cn	犬瘟热是什么症状hcv7jop6ns1r.cn	常规是什么意思hcv7jop4ns5r.cn
自然人是什么意思xinjiangjialails.com	睡前喝蜂蜜水有什么好处hcv9jop3ns2r.cn	roca是什么品牌hcv8jop8ns3r.cn	狗狗为什么喜欢舔人hcv8jop4ns6r.cn	梦到屎是什么意思hcv7jop5ns2r.cn
胃痛吃什么药好bjhyzcsm.com	为什么家里有蟑螂hcv8jop8ns4r.cn	莲字五行属什么hcv7jop5ns6r.cn	吃芒果后不能吃什么hcv7jop4ns7r.cn	清风明月是什么意思hcv8jop1ns2r.cn
什么的天hcv9jop5ns9r.cn	尿常规能查出什么hcv8jop7ns6r.cn	牛肉和什么炒最好吃onlinewuye.com	水痘疫苗叫什么hcv8jop6ns5r.cn	小脑是控制什么的hcv7jop6ns7r.cn